..

Lokalna aplikacija lijekova

- Aplikacija lijekova je davanje, primjena, unošenje lijekova u organizam tj. dovođenje lijeka u kontakt s bolenim mjestom.
- Aplikacija lijekova u cilju postizanja lokalnog efekta zove se LOKALNA aplikacija ili topikalna aplikacija a liječenje vršeno na ovaj način lokalna terapija. Zavisno o lokaciji bolesnog mjesta lokalna aplikacija može biti:

1) Aplikacija na kožu i pristupačne sluzokože, najjednostavnija je, lako je obavlja nestručno lice, a služi za liječenje raznih bolesnih manifestacija na koži, oku, u nosu, ustima i sl. U ovu svrhu služe razni lijekoviti oblici za vanjsku primjenu: masti, paste, prašci i sprejevi.

2) Aplikacija kroz prirodne otvore:
- kroz usta (per os) koriste se oni lijekovi koji se ne resorbiraju već propasiraju
probavni trakt ispoljavajući svoj efekt samo unutar njega (npr. medicinski
ugljen, gorka sol)
- kroz anus (per anum) davanje lijeka kroz anus u stražnje crijevo kod ozljeda ili
upala stražnjeg crijeva. U tu svrhu koriste se najčešće otopine i čepići:
inhalacija – sprej
intravaginalna – u vaginu se uvode tekućine, vaginalete ili vagitoriji
intrauterina – u maternicu se uvode tekućine, ili pjenušave tablete.
Terapija se vrši irigacijom, a tekućina se mora zagrijati na tjelesnu
temperaturu,
intravezikalna – u mokraćni mjehur,
intramamarna – u vime se uvode masti u tubama.

3) Aplikacija injiciranjem (injekcionom špricom) u različita mjesta: intraartikularno, perineuralno, epiduralno, intrapleuralno, intraruminalno, intrapulmonalno, intratrahealno itd.

Direktno – injekcionom špricom lijek se direktno aplicira u krvotok ili tjelesnu tekućinu. Pri tome treba oprezno birati put aplikacije jer su moguće greške (bol, slabija resorpcija, ili čak smrt). Prednost ovakvog davanja je brzo nastupanje djelovanja lijeka, ali svi pripravci (otopine, emulzije i suspenzije) i mjesto aplikacije moraju biti pripremljeni (sterilno i dezinficirano). Načini na koje možemo aplicirati preparate su intravenozno, intramuskularno, supkutano i intrakutano.

Intravenozno davanje je jedini pravi direktni put unošenja lijeka u cirkulaciju uz brzi efekt kada nema mogućnosti primjene lijeka na neki drugi način. Koristi se za davanje veće količine tekućine (tzv. infuzija) npr. fiziološke otopine ili davanje plazme. Postoje i kontraindikacije: ne smiju se davati tvari koje izazivaju hemolizu, suspenzije, uljne otopine (masna embolija) niti kalijeve soli koje mogu izazvati smrt usllijed zastoja srčane aktivnosti. Kod intravenozne aplikacije treba voditi računa o brzini aplikacije (speed shock – pad krvnog tlaka, nepravilan rad srca i disanje) koja mora biti što sporija. Ako se daje veća količina tekućina u venu, onda se to naziva infuzija, a vrši se lagano pomoću infuzionog aparata. Tekućinu za infuziju-infundibiliju treba pripremiti tj. zagrijati na tjelesnu temperaturu. Kada je potrebno stalno održavati jednu te istu koncentraciju lijeka u krvi vrši se infuzija kap po kap. Najpogodnije mjesto za davanje kod konja, goveda, ovaca i koza je vena jugularis, a kod svinja i kunića ušna vena; a kod pasa i mačaka vena safena i vena radijalis.

Intramuskularna aplikacija je ubrizgavanje lijeka u mišić gdje je resorpcija brza zbog dobre prokrvljenosti, ali treba zato biti vrlo oprezan da ne izazovemo emboliju. Zato trebamo napraviti sljedeće: kad se vrh igle nađe u mišiću lagano se klip brizgaljke povuče nazad, pa ako se osjeti otpor, tj. ne uvućemo nimalo krvi, znači da nismo vrhom igle u krvnoj žili i da možemo ubrizgati injekcioni materijal. Najpogodnije mjesto za davanje kod konja je muskulatura vrata, kod goveda muskulatura vrata i semitendinozus, kod srednjih i malih pasmina semitendinozus i semimembranozus, a kod svinja muskulatura vrata odmah iza uha.

Supkutana aplikacija je ubrizgavanje lijeka u potkožno tkivo. Pogodno je za resorpciju jer sadrži dosta kapilara. Upotrebljava se kad lijek ne možemo dati intramuskularno ili intravenozno. Najpogodnije mjesto za aplikaciju kod konja je sredina vrata, kod goveda, ovaca i koza područje ispred i iza lopatice, kod svinja 3-5 cm iza uha, a kod pasa i mačaka iza lopatice. Danas se primjenjuje i potkožna implantacija specijalnih tableta. Ovako se lijek pod utjecajem tjelesnih sokova postepeno topi, resorbira i ispoljava svoj efekt.

Intrakutana aplikacija je ubrizgavanje lijeka u kožu. Ovaj način aplikacije čini se u preventivne i dijagnostičke svrhe (npr. tuberklinizacija).

Oznake

anestezija antibiogram bakterije bik bjesnoća bolesti i poremećaji BSE bubrezi cijepljenje deratizacija dezinfekcija dezinsekcija diabetes mellitus disanje divlja svinja divljač dišni organi dlaka dokumenti enteritis estrus evidencije FIP FIV glodavci goveda hepatitis higijena hrana za ribe hranjive tvari infekciozna anemija inkubator insekti jetra kafilerije kalcivirusna infekcija kastracija ketoza kirurgija kokoš kolike konji kopitari kornjače koronavirusni enteritis kosti kostur koze koža krmiva krv krvarenje krvotok krvožilni sustav kunić kupiranje leptospiroza leukoza lijekovi liječenje linjanje ljuštenje lovište magarac mastitis mačja leukemija mačke meso mikročipiranje miševi mladunčad mlijeko mokraća mokraćni sustav nacjepljivanje nekroza njega obrezivanje kopita odrožnjavanje operativni zahvat otpornost ovce panleukopenija papkari paraziti parvoviroza pastuh perad perje pobačaj porod potkivanje povrede prekomjerna tjelesna težina preosjetljivost na hranu pretrage previjanje probava probavni sustav psi ptice puran pčelarstvo pčele rane razmnožavanje reprodukcija ribe ribnjak rinotraheitis rogovi sanitacija skraćivanje očnjaka slinavka srce sterilizacija instrumenata stoka stočarstvo stočna hrana svinje svinjska kuga svjedodžba svježina TBC tetanus trihinela trihineloskopija trijas tuberkuloza uklanjanje lešina umjetno osjemenjivanje upale uzgoj bakterija uzgoj virusa vepar veterinarska škola veterinarski tehničar virusi virusni peritonitis vrbanac zakon o zaštiti životinja zarazne bolesti zec zubi šap štakori štenećak
 

©2009 Veterinar | by TNB