Metode kastracije (V)

- Kastracija je postupak uklanjanja spolnih žlijezda (jaja ili testisa). Kastriramo životinje zbog bržeg prirasta, kvalitetnog mesa, sprječavanje neželjenog potomstva, da postanu mirnije odnosno poslušnije, i zbog bolesti spolnih organa.
- Prije kastracije životinja se mora pregledati, opće stanje životinje, utvrđujemo da li je kriptorhid i da li je životinja kilava (odojci). Kod pregleda posebnu pažnju posvećujemo skrotumu. Životinju ne smijemo kastrirati za hladnog i vjetrovitog vremena, bolesne, u fazi rekonvalescencije i ako ne mogu dobiti uvjerenje o zdravstvenom stanju životinje.

- Metode kastracije su beskrvne i krvne.

- Beskrvna metoda radi se kod preživača pomoću Burdizzovih kliješta. Postavljaju se na funikulus spermaticus preko kože i pazi se da su postavljena u različitim visinama. Koristi se lokalna anestezija.

- Krvne metode su metoda okomitog (paralelnog) reza i metoda dekapitacije.
- Metoda okomitog reza može se raditi kod svih životinja osim kod mačka. Rez je paralelan sa raphe scroti i radi se na oba testisa. Uklanjaju se emaskulatorom ili podvezivanjem resorbirajućim koncem te odstranjivanjem testisa škarama. Pastuh se kastrira sera kliještima ili emaskulatorom tipa Verboczy. Rana ostaje otvorena osim kod psa i proširuje se zbog što boljeg iscjeđivanja.
- Metoda dekapitacije koristi se kod preživača i mačaka. Koža skrotuma se odreže a testis prolabira te se podveže i odreže.
- Kod kastracije odojaka možemo koristiti metodu paralelnih rezova, jednim rezom i rez iznad ingvinalnog kanala (kod kilavih). Kod zadnje metode se rana šiva. Kastracija u dobi do 2-3 tjedna radi se bez anestezije.
- Životinje se nakon kastracije smještaju u higijenske prostorije i treba im pružiti što bolje zoohigijenske uvjete. Konjima i svim kategorijama svinja obavezno dajemo antibiotike parenteralno i serum protiv tetanusa.
- Kastracione komplikacije su prijelom kostiju, krvarenje, ispadanje (funiculusa spermaticusa, tunike vaginalis komunis, tunike dartos, imentuma i crijeva), infekcije.