EPIZOOTIOLOGIJA*
Najčešće su zaražene mačke lutalice, osobito one agresivne, dok one životinje koje se drže isključivo u kući imaju malo šanse da budu zaražene.
U slini zaraženih mačaka ima puno virusa pa je ugriz glavni način prijenosa i širenje bolesti. Mačke koje se slobodno kreću (domaće i divlje), pogotovo stariji mužjaci predstavljaju najveću opasnost.
Također se može prenjeti putem rane.
Vrlo rijetko, virus se može prenijeti sa mačke na mačiće tijekom gestacije, u porodu ili putem mlijeka.
KLINIČKA SLIKA*
Česti simptomi koji se javljaju kao posljedica sindroma imunodeficijencije su slaba kvaliteta krzna, perzistentna povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita; u oko 50% mačaka zaraženih FIV-om javlja se gingivitis (upala zubnog mesa) i stomatitis (upala usne šupljine), a često su prisutne kronične ili rekurentne infekcije kože, mokraćnog mjehura, gornjih dišnih puteva, kronični proljev, upale oka, te polagan ali progresivan gubitak tjelesne težine.
Javlja se i povećan rizik od razvoja određenih tipova raka, pobačaji, neurološki poremećaji.
Kod nekih FIV pozitivnih mačaka mogu se smjenjivati periodi bolesti sa periodima relativnog zdravlja.
LIJEČENJE
Kod nas su dostupni lijekovi koji samo mogu potisnuti bolest, no ne služi za borbu protiv virusa i ne uništava ga!
Postoji lijek za uništavanje virusa, ali još uvijek je nedostupan kod nas, za sada je lijek dostupan samo u SAD. Lijek: Lymphocyte T-Cell Immunomodulator (LTCI).
PROFILAKSA*
Najbolja zaštita mačke od FIV-a, je sprečavanje kontakata između bolesne i zdrave životinje, osobito kontakata sa agresivnijim mačkama lutalicama.
Mačka inficirana FIVom s kroničnim gingivitisom i izraženom hiperemijom (punokrvnost)
