Virus mačje leukemije (Feline Leukemia Virus - FeLV)

ETIOLOGIJA*
FeLV spada u porodicu retrovirusa i jedan je od najvažnijih uzročnika zaraznih bolesti mačaka. U istu porodicu spada i virus mačje imunodeficijencije - FIV.
FeLV je kontagiozan, ali izuzetno osjetljiv na vanjske utjecaje (toplina, sušenje), pa je za prijenos bolesti potreban dugotrajan bliski kontakt.

EPIZOOTIOLOGIJA*
Izlučuje se slinom i suzama, a vjerojatno i urinom i fecesom.
NAČIN ŠIRENJA: preko sline i to lizanjem, grizenjem, zajedničkim posuđem i košarama. FeLV se prenosi i transfuzijom krvi, pa je neophodno da se svi davatelji testiraju na FeLV. Uobičajena sredstva za čišćenje virus ubijaju vrlo brzo.

KLINIČKA SLIKA*

FeLV izaziva veći broj kliničkih simptoma degenerativnih ili zaraznih bolesti, kao što su anemija, bolesti jetre, bolesti crijeva, bolesti reproduktivnog sistema, te može izazvati maligne promjene na pr. limfosarkom i leukemiju. Mnoge mačke pate od imunodeficijencije, a posljedično tome i drugih bolesti, čija klinička slika ovisi o zahvaćenom organu ili organskom sustavu, što u praksi znači da svaka dugotrajna kronična bolest izaziva sumnju na FeLV.

Te su životinje imunokompromitirane, te su osjetljive i na veći broj drugih infektivnih bolesti, pa često boluju od kroničnih respiratornih infekcija, kroničnog stomatitisa i gingivitisa, zaraznog peritonitisa i raznih drugih poremećaja.

Četiri su moguća ishoda nakon kontakta sa virusom:
1) oko 30% mačaka razvije imunitet i bolest se povlači. Ove mačke postaju prirodno imune neodređeni period vremena.
2) u oko 40% mačaka virus bude uspješan i razvije kliničku bolest, a mačke postaju perzistentno inficirane, te izlučuju virus.
3) u oko 30% slučajeva virus se "sakrije" u koštanu srž do otprilike 30 mjeseci. Ove životinje također ne razviju imunitet, ali ne budu odmah perzistentno inficirane. S vremenom ove životinje ili prebole bolest ili postanu stalno inficirane.
4) u nekih mačaka, u otprilike 5-10%, može se razviti latentna infekcija, kod kojih se virus vjerojatno "skriva" u koštanoj srži, no one rijetko postaju zarazne i velika je vjerojatnost da neće razviti bolest.

Mačke pozitivne na FeLV mogu živjeti nekoliko godina do nekoliko mjeseci. U puno slučajeva eutanazija nije jedino rješenje, jer se uz dobru suradnju veterinara i vlasnika može životinji omogućiti potrebna kvaliteta života. Važno je da se takva mačka drži izoliranom, i to ne samo jer predstavlja izvor zaraze za druge mačke, već da se onemogući prijenos drugih zaraznih bolesti na FeLV pozitivnu mačku, s obzirom da je imunološki status poremećen. Mlade životinje, osobito one do 4mj. starosti, vrlo su osjetljive na FeLV, jer nemaju u potpunosti razvijen imunološki sustav.

LIJEČENJE
Moguće je. Osnova liječenja je izolacija mačke od drugih životinja, odnosno drugih zaraznih bolesti. Od velike važnosti je i kvalitetna prehrana, redukcija stresa, redovita dehelmintizacija (čišćenje od crijevnih parazita) i cijepljenja protiv drugih zaraznih bolesti.
Specifični karcinomi vezani uz FeLV imaju svoj protokol liječenja, no u slučajevima takvih karcinoma preživljavanje je vrlo slabo.

PROFILAKSA*
Danas postoji veći broj vakcina za FeLV. Proizvode se kao monovalentna ili polivalentna cjepiva (kombinacija FeLV sa drugim zaraznim bolestima). U cjepivu se koristi inaktivirani ("mrtav") cijeli virus ili virusni protein odgovoran za stvaranje imunološkog odgovora.
U prosjeku, cjepivo zaštićuje u 80-90% slučajeva. Za sve vakcine preporučeno je dvokratno davanje u razmaku od 2-4 tjedna. Cjepiti počinjemo u dobi od 8-9 tjedana starosti. Preporuča se i godišnja revakcinacija, tzv. "booster" vakcinacija.