Diabetes mellitus

Diabetes mellitus

Što je diabetes mellitus ili šećerna bolest?

Diabetes mellitus je stanje koje se obično razvija zbog nedostatka inzulina. Inzulin je hormon koji tijelo treba za korištenje glukoze. Manjak inzulina je obično rezultat oštećenja gušterače, organa koji ga proizvodi. Kod nekih ljubimaca, diabetes nije uzrokovan nedostatkom inzulina, već hormonalnim promjenama ili lijekovima koji umanjuju učinak inzulina.
Životinje s diabetesom mogu pokazivati cijeli niz simptoma, a ukoliko se ne liječe dolazi do raznih komplikacija uključujući i kataraktu. Također ne postoji lijek protiv diabetesa, već ga se može držati pod kontrolom pravilnom prehranom, vježbom i injekcionim davanjem inzulina. Kao i kod ljudi, postoje razni tipovi diabetesa, o čemu i ovisi oblik terapije. Ranom dijagnostikom i dobrim vođenjem posljedice se mogu znatno reducirati.

Čimbenici koji povećavaju rizik od diabetesa su:

PASMINA
Neki psi, kao npr. Samojed, Minijaturni šnaucer, Mini pudl i Mops su predisponirani na diabetes. Kod mačaka, Burmanske mačke izgledno imaju veću predisponiranost na diabetes.

SPOL
Kod pasa, diabetes je više nego dva puta učestaliji kod kuja, za razliku od mačaka, gdje su najrizičnija grupa kastrirani mužjaci.

TJELESNA KONDICIJA
Ljubimci s prekomjernom tjelesnom težinom imaju veliku šansu da obole od diabetesa.

DOB
Kod pasa i mačaka diabetes se može razviti u svakoj dobi, ali vrhunac je obično u osmoj godini.

HORMONALNE PROMJENE
Kartkotrajne hormonalne promjene kuja u tjeranju ili neki tipovi lijekova, mogu inicirati razvoj diabetesa.

Prepoznajte znakove diabetesa
Životinja s diabetesom može pokazivati neke od slijedećih simptoma:
- Pojačana žeđ
- Pojačano i učestalo mokrenje
- Gubitak težine
- Promjene apetita; u početku pojačan, a kasnije smanjen
- Snuždenost
- Povraćanje
- Katarakta (kod pasa) s posljedičnom sljepoćom

VAŽNO
Ovisno o stupnju diabetesa, apetit oboljele životinje može biti povećan ili smanjen. Ako imate kakve dvojbe oko zdravlja vašeg ljubimca, savjetujte se s vašim veterinarom.

Dijagnostika
Vaš veterinar će pregledom vašeg ljubimca i pretragom krvi i urina utvrditi vrstu diabetesa. Rano postavljanje dijagnoze i odgovarajući postupak mogu omogućiti vašem ljubimcu potpun i aktivan život.

Dva su glavna tipa diabetesa. U oba slučaja posebna hrana i redovito kretanje pomažu držati ga pod kontrolom:

Diabetes Mellitus ovisan o inzulinu (IDDM)
To je najčešći tip u kojem se vašem ljubimcu mora davati dodatni inzulin injekciono.

Diabetes Mellitus neovisan o inzulinu (NIDDM)
Kod tog tipa organizam još proizvodi inzulin i kontrola je moguća bez njegovog dodavanja injekciono, već samo s pravilnim održavanjem tjelesne težine.

Podsjetnik za vlasnika
- Pratite znakove bolesti i pitajte za savjet svog veterinara
- Hranite samo s hranom koju preporuči vaš veterinar
- Dosljedno slijedite dnevnu rutinu - kao što su obroci u određeno vrijeme, točno određene količine kao i odovarajuća dnevna aktivnost
- Ako dajete inzulin, neka to bude uvijek u isto vrijeme
- Osigurajte uvijek dostupnu svježu vodu
- Diabetes zahtjeva redovito, pažljivo praćenje, pa unaprijed dogovorite pregled kod svog veterinara

[ ... ]

Bolesti srca

Bolesti srca

Što su bolesti srca?


Bolesti srca uključuju sve poremećaje koji štete strukturi i funkciji srca. To je česta bolest kod pasa, kojom je zahvaćeno gotovo 20% životinja.
Kod pasa razlikujemo dva glavna tipa bolesti srca: kronična bolest srčanih zalistaka, kod koje oštećeni zalisci smanjuju efikasnost srca da istiskuje krv (to je za sada najčešća bolest srca kod pasa), i bolesti srčanog mišića-miokarda, kod kojih promjene na srčanom mišiću umanjuju efikasnost rada srca.
Bolesti miokarda su najčešće bolesti srca kod mačaka. Boelsti srca razvijaju se u zatajenje srca kada ono prestaje biti sposobno opskrbljivati tkiva s dovoljno krvi, a time i kisikom i hranjivim sastojcima.

Mnogi faktori utječu na razvoj srčanih bolesti, uključujući i:

PASMINA
Kronična bolest srčanih zalistaka češća je kod malih pasmina (Mini pudl, španijel kralja Charlsa), dok su bolesti miokarda češće kod velikih i gigantskih pasmina (Njemačka doga i Irski vučji hrt).

SPOL
Bolesti srca češće su kod muških pasa i mačaka.

DOB
Bolesti srca kod pasa povećavaju se s dobi životinja, kod mačaka su oboljele životinje srednje do stare životne dobi.

TJELESNA KONDICIJA
Psi i mačke znatno povećavane tjelesne težine imaju veće izglede za razvoj bolesti srca.

Prepoznajte znakove bolesti srca
Kod životinja s bolestima srca mogu se razviti razni simptomi:
- Letargija i slabost
- Slabost i klonulost
- Smanjena sposobnost kretanja
- Teško disanje, ubrzano i otežano
- Čest kašalj
- Abdominalno disanje
- Smanjen apetit
- Gubitak težine
- Djelomična paraliza stražnjih nogu (mačke)

VAŽNO
Početni simptomi bolesti srca ne moraju biti očigledni, postaju vidljivi tek kada je bolest uznapredovala. Ukoliko imate bilo kakvu sumnju, konzultirajte se sa svojim veterinarom.

Dijagnostika
Redoviti pregledi kod veterinara pomažu pratiti zdravstveno stanje vašeg ljubimca. Fizički pregled uključuje pretragu bila i otkucaja srca. Ako je sumnja na bolest srca, vaš veterinar će predložiti druge dijagnostičke zahvate. To može uključivati:
- RTG - pretragom se može utvrditi veličina, oblik i pozicija srca i bilo kakvo nakupljanje tekučine u grudnoj šupljini.
- EKG - Bilježenjem tijeka elektriciteta proizvedenih radom srca možemo odrediti njegov ritam i očitati druge informacije o njegovoj funkciji.
- Ehokardiografiju - Ta tehnika koristi ultrazvuk za bilježenje pozicije i pokreta struktura u srcu i pokazuje svaki deformitet, npr. srčanih zalistaka.
- Mjerenje krvnog tlaka - Ta pretraga nije tako jednostavna za izvesti kao u ljudi.

Podsjetnik za vlasnika
- Uočite rane simptome bolesti i ne oklijevajte obratiti se vašem veterinaru
- Hranite ljubimca samo hranom preporučenom od vašeg veterinara
- Pažljivo pratite i slijedite upute za održavanje tjelesne težine i kretanja
- Osigurajte uvijek dostupnu svježu vodu. Preporučena je destilirana ili deionizirana voda
- Pratite težinu, ponašanje i zdravlje vašeg ljubimca

[ ... ]

Gastrointestinalne bolesti

Gastrointestinalne bolesti

Što su gastrointestinalne bolesti?

Gastrointestinalne bolesti uključuju svaki poremećaj koji pogoršava probavu, apsorpciju ili prolaz hrane kroz želudac i crijeva.
Djelotvorna probava i apsorpcija su neophodni za vašeg ljubimca kako bi bio sposoban izgraditi i obnavljati tkiva i dobiti vitalnu energiju. Kako hrana prolazi kroz želudac i crijeva, probavni sokovi razgrađuju kompleksne hranjive tvari u supstance dovoljno male da prođu kroz stijenku crijeva - proces poznat kao probava. Nakon toga bivaju apsorbirani, a ostatak prolazi u debelo crijevo gdje se višak vode uklanja, a ostalo izbacuje kao feces.

Čimbenici koji mogu utjecati na razvoj gastrointestinalnih bolesti pasa i mačaka su:

DOB
Kolitis (upala crijeva) prevladava kod pasa mlađih od 5 godina, dok je zatvor češći kod starijih životinja.

PASMINA
Neke pasmine kao Njemačka doga, Njemački ovčari, Zlatni retriveri i Škotski ovčari su znatno skloniji gastrointestinalnim bolestima.

PONAŠANJE
Psi skloni jedenju otpadaka s ulice imaju povećan rizik od probavnih problema.

HRANA
Probavni problemi mogu biti uzrokovani hranom niske kvalitete, hranom bogatom mastima, iznenadnim promjenama hrane ili preosjetljivošću na hranu.

Prepoznavanje znakova gastrointestinalnih bolesti
Ako primjetite bilo koji od ovih simptoma, konzultirajte se sa svojim veterinarom, jer gastrointestinalne bolesti je najbolje liječiti što ranije.

Znakovi gastrointestinalnih bolesti:
- Povraćanje
- Proljev
- Krv ili sluz u fecesu
- Napor prilikom defekacije

Ostali manje specifični zakovi su:
- Gubitak težine
- Nenormalno jak ili slab apetit
- Bolna i tvrda trbušna stijenka
- Potištenost

VAŽNO
Dehidracija je ozbiljna posljedica jakog povraćanja ili proljeva. Odmah potražite savjet vašeg veterinara.

Dijagnostika
U puno slučajeva, fizički simptomi su dovoljni vašem veterinaru za postavljanje dijagnoze. No ipak, u nekim slučajevima, treba napraviti pregled krvi i fecesa, ako je potrebno i složenije pretrage kao što su RTG, endoskopija ili dijagnostički kirurški zahvat. Ako vaš veterinar sumnja na preosjetljivost na hranu, može preporučiti eliminacijsku dijetu. Najčešće dijagnosticirane promjene uključuju:

- Akutni gastroenteritis. Ta generalizirana upala probavnog trakta je obično uzrokovana konzumiranjem zagađene vode ili toksičnih supstanci. Karakterizirana je iznenadnim povraćanjem ili proljevom.
- Insuficijencija egzokrinog pankreasa. To stanje rezultira oštećenom probavom i velikim količinama mekog fecesa, zajedno s povećanim apetitom i gubitkom težine.
- Smanjena resorpcija u tankom crijevu. To stanje se često javlja kada je tanko crijevo upaljeno i resorpcija hranjivih sastojaka smanjena. To uzrokuje učestale proljeve, gubitak težine i apetita.
- Kolitis. Ta upala debelog crijeva uzrokuje učestalu i često bolnu defekaciju i proljev koji može sadržavati krv i sluz.

Podsjetnik za vlasnika
- Uočite rane simptome bolesti i ne oklijevajte obratiti se vašem veterinaru
- Hranite ljubimca samo s hranom preporučenom od vašeg veterinara
- Ne dajte vašem ljubimcu ostatke hrane od stola
- Spriječite ljubimca da vani uzima hranu
- Ne dajte sami lijekove kao npr. laksative, jer su oni uglavnom neprikladni za životinje
- Konzultirajte se sa svojim veterinarom prije promjene hrane ili lijekova

[ ... ]

Mokraćni kamenci kod pasa

Mokraćni kamenci kod pasa

Što su mokraćni kamenci?

Mokraćni kamenci, također poznati kao uroliti, su nakupine mineralnih kristala u mokraćnom mjehuru pasa. Slični kamenci mogu biti formirani u bilo kojem dijelu urinarnog trakta, npr. bubrezima, no kod pasa se uglavnom naleze u mokraćnom mjehuru. Mogu biti sastavljeni od raznih minerala, koje je potrebno odrediti da bi ih se moglo kontrolirati. Najčešći tip je sastavljen od struvitnih minerala, čije komponente čine magnezij, amonij i fosfati. Formiranje mokraćnih kamenaca je vazano uz promjene kiselosti (pH vrijednosti) urina; neki kristali se formiraju u kiselom urinu, dok drugi, kao struviti, imaju tendenciju stvaranja u lužnatom urinu. Kamenci rastu i ako se ne tretiraju mogu uzrokovati iritaciju i/ili djelomičnu ili potpunu blokadu prolaza urina.

Čimbenici koji utječu na stvaranje mokraćnih kamenaca, uključuju:

INFEKCIJU URINARNOG TRAKTA
Neke bakterijske infekcije urinarnog trakta smanjuju kiselost urina do one razine kada je omogućeno stvaranje struvitnih kamenaca.

HRANA
Hrana koja sadrži visoku razinu minerala kao što su kalcij, fosfor, magnezij pomaže u stvaranju određenih tipova kristala. Druga hrana može dovesti do jače kiselosti mokraće i omogućiti stvaranje drugih kamenaca.

NEDOSTATNI UNOS VODE
Nedostatni unos vode rezultira većom koncentracijom urina i povećanim rizikom stvaranja kamenaca.

PASMINA
Određene pasmine kao što su Minijaturni Šnaucer, Dalmatinski pas, Yorkshire Terijer i Bulldog su predisponirani na razvoj različitih vrsta mokraćnih kamenaca.

SPOL
Struvitni kamenci su češći kod kuja, dok ostale vrste češće zahvaćaju mužjake.

Prepoznavanje simptoma mokraćnih kamenaca
Psi s mokraćnim kamencima mogu pokazivati neke ili sve od slijedećih simptoma:
- Zastoj u prolazu urina
- Otežano, usporeno mokrenje
- Bolno mokrenje
- Česti nagon za mokrenjem
- Bolan trbuh
- Inkontinencija
- Krv u urinu

VAŽNO
Neki simptomi mokraćnih kamenaca nalikuju nekim drugim ozbiljnim problemima. Ako sumnjate da vaš pas ima mokraćne kamence, savjetujte se s vašim veterinarom što prije.

Dijagnostika
Navedeni simptomi, kombinirani s opsežnim fizičkim pregledom kao i osvrt na dosadašnje bolesti vašeg psa, mogu upozoriti vašeg veterinara da postoji mogućnost mokraćnih kamenaca.
Ponekad je moguće opipati velike kamence u mokraćnom mjehuru, ali najčešće vaš veterinar mora za potvrdu dijagnoze koristiti slijedeće dijagnostičke metode:
Rentgen ili ultrazvuk
Rentgenska i ultrazvučna snimka može pokazati prisutnost kamenaca. Izgled kamenaca također može davati indikaciju o njihovom mineralnom sastavu.
Analiza urina
Pretraga uzorka mokraće na moguću bakterijsku infekciju i nalaz karakterističnih kristala te determinacija pH urina, mogu indicirati o kojoj vrsti kamenca se radi.
Analiza kamenaca
Precizna analiza kamenaca izvođenih operativnim putem ili dobivena mokrenjem, daje precizni sastav.

Podsjetnik za vlasnika
- Pratite simptome bolesti i ne ustručavajte se potražiti savjet vašeg veterinara
- Ako možete uzeti svježi uzorak urina kao pomoć u dijagnostici, pitajte vašeg veterinara da li je potrebno
- Hranite samo hranom preporučenom od vašeg veterinara
- Ne dajte vašem psu vitaminske ili mineralne dodatke
- Osigurajte da dostatna koičina vode bude uvijek dostupna, posebno u periodu otapanja kamenaca

[ ... ]

Bolest donjih mokraćnih puteva (FLUTD)

Bolest donjih mokraćnih puteva (FLUTD)

Što je bolest donjih mokraćnih puteva (FLUTD)?

FLUTD se sastoji od grupe uvjeta, od kojih mnogi izazivaju upale donjeg mokraćnog trakta. Pogođene mace često pokazuju znakove slične onima kao kod cisti u čovjeka. Kod nekih mačaka stvaranje kristalnih materijala u donjem mokraćnom traktu može uzrokovati otežan prolaz mokraće. Mužjaci su tome skloniji zbog toga što je njihova uretra (cijev što vodi mokraću prema vani) mnogo uža nego kod ženki. Potpuna blokada može nepopravljivo oštetiti bubrege ukoliko nije odmah tretirana.
Ne postoji samo jedan uzročnik FLUTD-a i stoga se obično preporučuju dijagnostički testovi.

Čimbenici rizika koji su se pokazali značajnima su:

HRANA
Visoki udjeli određenih minerala u hrani mogu povećati mogućnost stvaranja kristala u mokraći. Minerali magnezij i fosfor su sastojci najčešćeg kristalnog tipa - struvita, te je stoga poželjno u hrani održavati što niže udjele ovih minerala.
Hrana koju mačka jede jednako tako utječe i na kiselost mokraće. Struvitni se kristali češće stvaraju u alkalnoj mokraći, a drugi tipovi kao kalcijev oksalat su vezani uz kiseliju mokraću. Stoga je prehrana koja daje optimalnu kiselost mokraće neophodna u nadzoru stvaranja kristala.

PONAŠANJE
Manjak vježbe, zatvorenost u kućanstvu, smanjeno uzimanje vode, ali i nečista posuda pijeska može potaknuti vašu mačku da rjeđe mokri. Smanjena učestalost mokrenja može igrati značajnu ulogu u poticanju stvaranja FLUTD-a.

TJELESNO STANJE
Pretjerana težina zajedno s kombinacijom prehrambenih i okolišnih uvjeta također potiče FLUTD.

SPOL
Iako su oba spola jednako sklona bolesti FLUTD-a, kastrirani mužjaci su najčešće pogođeni potpunim začepom.

UOČAVANJE OPASNIH ZNAKOVA FLUTD-a

FLUTD može biti nelagodan, a ukoliko nastane potpuni začep tada je vrlo opasan. Stoga je izuzetno važno uočavanje opasnih znakova na vrijeme. Ponekad i male promjene u ponašanju mogu uputiti na znakovit, opasan problem. Budite spremni na mogućnost da upravo vaša maca boluje od FLUTD-a pa ukoliko primjetite neke od slijedećeh zankova bez odlaganja se javite svom veterinaru:

- Nenormalno mokrenje, uključujući krvavu mokraću, nenormalnu boju mokraće, primjetan napor prilikom mokrenja ili često i količinski smanjeno mokrenje.
- Promjene u ponašanju kao nemir, neposluh - odsutnost, skrivanje i odbijanje hrane
- Promjene u načinu i mjestu mokrenja

POZOR
Mužjak koji slobodno ne mokri treba žurnu veterinarsku pomoć jer može imati potpuni začep.

DIJAGNOZA FLUTD-a
Postoji nekoliko različitih vrsta FLUTD-a, pa vaš veterinar može koristiti više različitih dijagnostičkih testova, npr. mjerenje kiselosti mokraće. Može uzeti uzorak mokraće, ali bi bilo poželjno uzeti svježi uzorak mokraće i odnijeti ga veterinaru. U nekim slučajevima potrebno je uzorak poslati u laboratorij na detaljnu analizu, uključujući i nadzor nazočnosti mikroskopskih kristala. Mokraćni kristali se mogu vrlo učinkovito odstraniti uz pomoć prikladnom prehranom, ali će to ipak ovisiti o konkretnoj vrsti kristala. Slučajevi koji ne reagiraju na zadovoljavajući način mogu se dodatno tretirati, ali mogu zahtijevati rentgen snimke za točnu identifikaciju problema.

Podsjetnik za vlasnika
- Ne dajte nikakve dodatne poslastice, ostatke ljudske hrane ili vitaminske dodatke

- Neka stalno na raspolaganju bude dovoljno svježe vode

- Potičite vježbanje i igru

- Održavajte posudu za pijesak čistom

- Kada ljubimac jednom oboli od FLUTD-a, hranom koja preventivno pomaže da ne dođe do povrata bolesti treba biti hranjen do kraja života

[ ... ]

Bolesti bubrega

Bolesti bubrega

Što su bolesti bubrega?

Psi i mačke imaju dva bubrega, svaki sačinjen od više tisuća sitnih, funkcionalnih jedinica, zvanih ˝nefroni˝, koji filtriraju krv, uklanjajući otpadne tvari i osiguravajući održavanje odgovarajuće koncentracije tekućine i minerala u tijelu. Starenjem nefroni nestaju i ne mogu se nadomjestiti. Bolesti bubrega uključuju svaki poremećaj koji uzrokuje oštećenje ili propadanje nefrona. Ubrzano oštećenje bubrega može biti uzrokovano cijelim nizom faktora, uključujući ozljde, infekcije i tumore, ali zdrava životinja ima veliku moć kompenzacije funkcije bubrega, tako da znaci od strane bubrega postanu vidljivi tek kada je izgubljena funkcija tri četvrtine nefrona (zatajenje bubrega). Bolesti bubrega su česte kod pasa i mačaka. Ranom dijagnozom i liječenjem, može se učiniti puno u zaustavljnju progresije.

Čimbenici koji mogu utjecati na razvoj zatajenja bubrega kod pasa i mačaka:

DOB
Šanse za razvoj zatajenja bubrega rastu sa životnom dobi pasa i mačaka i udvostručene su u dobi između 10 i 15 godina.

PASMINA
Zatajenje bubrega su češća kod Main Coon, Abesinske, Sijamske, Ruske plave i Burmanske pasmine mačaka. Kod pasa su predisponirane sljedeće pasmine: Koker španijel, Lhasa Apso, Samojed i Doberman pinč.

OKOLIŠ
Neke uobičajene tvari (fenoli dezinficijensi, antifriz, olovne boje) i također lijekovi, su toksični za bubrege.

PREHRANA
Pažljiva kontrola unosa fosfora i proteina hranom može usporiti progresiju bolesti bubrega pasa i mačaka koje smanjuju njihovu funkciju.

Prepoznajte znakove bolesti bubrega
Obratite pažnju na:
- pojačnu žeđ i produkciju urina
- smanjen apetit
- gubitak težine
- zadah iz usta
- povraćanje ili proljev
- rane u ustima
- apatiju i slabost

VAŽNO
Znakovi bolesti bubrega variraju, ali povećana žeđ je uvijek prvi upozoravajući znak i ne smije biti ignoriran. Ako vam se čini da vaš ljubimac pije više, konzultirajte vašeg veterinara.

Dijagnostika
Osim detaljnog fizičkog pregleda, ukoliko sumnja na bolesti bubrega, veterinar će dodatno pregledati krv i urin vašeg ljubimca. Ponekad su neophodne i detaljne pretrage kao što je rentgensko snimanje ili ultrazvučni pregled te biopsija ili dijagnostički operativni zahvat. U mnogim slučajevima kod kroničnih bolesti bubrega nije moguće precizno identificirati uzrok.

Stadiji bolesti bubrega (% - postotak preostalih funkcionalnih nefrona)
Kod 'normalne' funkcije bubrega, iako su neki nefroni možda uništeni, gubitak je još uvijek kompenziran tako da nema simptoma bolesti. (100%)
Insufijencija* bubrega (rana upozoravajuća faza), životinja ne može koncentrirati urin normalno, pojačana žeđ. (33%)
Zatajenje bubrega, toksični odpadni produkti se nakupljaju jer ih bubrezi ne mogu efikasno eliminirati, uzrokujući znakove bolesti. (25%)
Uznapredovalo zatajenje bubrega, prisutni su svi simptomi bolesti, mogu dovesti do kolapsa i smrti. (10%)

Podsjetnik za vlasnika
- Pratite znakove bolesti i ako treba potražite savjet veterinara
- Hranite samo s hranom preporučenom od vašeg veterinara
- Pratite težinu vašeg ljubimca, aktivnost, žeđ i generalno stanje, te odmah obavijestite svog veterinara ako primjetite neželjene promjene
- Ne hranite s otpacima od stola ili vitaminskim preparatima
- Savjetujte se sa svojim veterinarom o promjeni režima hranjenja ili lijekova

[ ... ]

Bolesti jetre

Bolesti jetre

Što su to bolesti jetre?


Termin "bolesti jetre" pokriva širok raspon stanja kada su jetrene funkcije smanjene i manje efikasne nego što je normalno.
Jetra je najveći unutarnji organ u tijelu psa i mačke, koja ima oko 1500 funkcija. Ona ima najveću ulogu u probavi i konverziji hranjivih sastojaka, otklanjanju toksičnih supstanci i sintezi ključnih komonenti krvi kao i skladište za vitamine i minerale.
mnogi poremećaji funkcije jetre, kao oni uzrokovani virusima, bakterijama ili oštećenja ljekovima ili kemikalijama, rezultiraju upalom - poznatom kao hepatitis. Snažna, dugotrajna uplala, ako se ne liječi, može dovesti do zamjene zdravih stanica jetre s ožiljnim tkivom.
Funkcije jetre takođe mogu biti oslabljene zbog bolesti u bilo kojem dijelu tijela, a neki ljubimci su rođeni s abnormalnim krvnim žilama koje obilaze jetru te je ne opskrbljuju hranjivim sastojcima.

Čimbenici koji mogu utjecati na razvoj bolesti jetre kod pasa i mačaka su:

DOB
Urođeni i stečeni poremećaji obično pokazuju simptome u ranoj dobi, dok su tumori jetre češći kod ljubimaca starijih od 10 godina.

PASMINA
Neke pasmine, kao Bedlington terijer, Yorkshire terijer, Koker španijel i Sijamska mačka su predisponirane da budu rođene s bolestima jetre ili da ih razviju tijekom života.

OKOLIŠ
Toksične kemikalije (kao što su pesticidi i herbicidi) i lijekovi, ako su slučajno uzeti, mogu rezultirati oštećenjem jetre.

TJELESNA KONDICIJA
Mačke s prekomjernom tjelesnom težinom ili ako ne jedu 4-5 dana iz bilo kojeg razloga, imaju veliku vjerojatnost oboliti od bolesti jetre.

Prepoznajte znakove bolesti jetre

Teško je prepoznati da li vaš ljubimac ima bolesnu jetru, jer simptomi su isti kao i kod mnogih drugih bolesti, a to su:
- slab apetit
- nevoljkost
- proljev i povraćanje
- gubitak težine
- pojačana žeđ kod pasa

Specifični simptomi kod ponekih uznapredovalih slučajeva uključuju:
- žuticu (žute sluznice usta, oka i kože)
- nenormalno ponašanje (simptomi od strane nervnog sistema)
- nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini

VAŽNO
Bolesti jetre mogu biti praćene širokim varijacijama simptoma. Ako imate bilo kakvu sumnju o zdravlju vašeg ljubimca, konzultirajte se s vašim veterinarom.

Dijagnostika
Opsežan fizički pregled vašeg ljubimca može navesti veterinara da posumnja na bolesti jetre. Budući da fizički znaci bolesti jetre nisu specifični, vaš veterinar će poduzeti niz zahvata da postavi preciznu dijagnozu.
To može uključivati:
Pretrage krvi
Njima se detektiraju biokemijske promjene koje mogu upućivati na oštećenje ili nenormalnu funkciju jetre.
Snimanje jetre
Promjena oblika, veličine ili opskrbljenosti krvlju mogu otkriti ultrazvučnim ili rentgenskim snimanjem.
Biopsija jetre
Mali uzorak jetre laboratorijskom obradom može ukazati na problem u jetri.

Podsjetnik za vlasnika
- Uočite rane simptome bolesti i ne oklijevajte obratiti se vašem veterinaru
- Hranite ljubimca samo s hranom preporučenom od vašeg veterinara
- Podijelite dnevnu količinu hrane na puno malih obroka, uključujući i jedan prije spavanja
- Pratite težinu, ponašanje i zdravlja vašeg ljubimca
- Savjetujte se s vašim veterinarom prije promjene lijeka ili režima hranjenja

[ ... ]

Prekomjerna tjelesna težina

Prekomjerna tjelesna težina

Zašto je težina mog ljubimca tako važna?

Istraživanja su pokazala da oko 50% pasa i mačaka pati od prekomjerne tjelesne težine u određenom stupnju. Kod predebelih ljubimaca znatno je povećan rizik od cijelog niza kliničkih problema, uključujući diabetes mellitus, bolesti srca, probleme s kožom, teškoće s disanjem i artritis.
Debljina kod ljubimaca je rezultat nakupljanja masnog tkiva. Obično je posljedica prekomjernog uzimanja hrane, posebno ako je vezano i uz nedostatno kretanje. Višak energije uzet hranom, a koji se ne utroši, nakuplja se u obliku masnog tkiva.
Baš kao i ljudi, psi i mačke imaju idealnu težinu. Postizanje i održavanje idealne težine psa ili mačke, ne samo da smanjuje rizik od bolesti, već pridonosi tome da vaš ljubimac ima više energije, dulji i zdraviji život.

Čitav niz čimbenika utječe na debljanje, uključujući:
PREKOMJERNA KOLIČINA HRANE
Hranjenje vašeg ljubimca s previsokim količinama hrane ili davanja bez kontrole i davanje visoko kaloričnih poslastica.

ZDRAVSTVENO STANJE
Ponekad je debljina vezana uz neki zdravstveni poremećaj, što zahtjeva adekvatno liječanje.

STERILIZACIJA/KASTRACIJA
Sterilizirani i kastrirani ljubimci su skloniji debljanju zbog svog usporenog metabolizma.

DOB
Stariji ljubimci su skloniji debljanju zbog svog usporenog metabolizma.

PASMINA
Neke pasmine, kao npr. Labrador retriveri, Cairn teriejri, Koker španijeli kao i mačke miješanih pasmina su predisponirane na prekomjernu tjelesnu težinu.

OGRANIČENO KRETANJE
Ljubimci koji su slabo aktivni uglavnom trebaju manje energije nego što je dobiju hranom.

Prepoznajte simptome prekomjerne tjelesne težine
Brojni su pokazatelji da vaš ljubimac pati od prekomjerne tjelesne težine:
- ne možete mu opipati rebra
- gubitak obrisa struka
- otežano kretanje
- usporen hod
- ostajanje bez daha
- nevoljkost
- povećana potreba za spavanjem

VAŽNO
Ako vaš ljubimac i ne pokazuje te simptome, ipak može biti predebeo i ti će se simptomi javiti ubrzo. Ako imate ikakvu sumnju, pitajte vašeg veterinara da provjeri težinu vašeg ljubimca.

Dijagnostika
Kada je vaš ljubimac do 15% iznad idealne tjelesne težine, smatra se da ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok se iznad 15% smatra debljinom.
Vaš veterinar će izvagati vašeg ljubimca i odrediti mu gojidbeno stanje, pomoću kojeg se može odrediti koliko mu je životinja ispod ili iznad idealne tjelesne težine.

Podsjetnik za vlasnika
- Rezervirajte termin kod vašeg veterinara za kontrolu težine vašeg ljubimca
- Hranite samo hranom preporućenom od veterinara
- Strogo slijedite upute za održavanje pravilne težine vašeg ljubimca kao što su dnevne količine hrane, vrijeme hranjenja i količina aktivnosti
- Nagradite vašeg psa milovanjem, igrom ili šetnjom, rađe nego poslasticom
- Održavanje idealne težine vašeg ljubimca uključuje i pažljivu kontrolu, pa osigurajte posjete kod vašeg veterinara

[ ... ]

Preosjetljivost na hranu

Preosjetljivost na hranu

Što je to preosjetljivost na hranu?

Preosjetljivost na hranu je općeniti izraz koji opisuje neželjene reakcije na hranu. Dva su glavna oblika preosjetljivosti:
- Alergija na hranu ili hipersenzibiliziranost, javlja se kada tijelo ima imunološku reakciju na pojedini sastojak iz hrane (na alergen).
- Netolerancija na hranu je kada preosjetljivost ima drugi uzrok, a ne imunološku reakciju.

Klinički simptomi preosjetljivosti na hranu su obično probavni problemi ili iritacije kože, koji iako nisu opasni po život, bitno smanjuju kvalitetu života vašeg ljubimca.
Mehanizam djelovanja preosjetljivosti na hranu, alergen koji je okidač reakcije gotovo uvijek je protein. Jednom razvijena, alergija može trajati doživotno, tako da je jedino rješenje uklanjanje te supstance iz hrane.

Čimbenici koji mogu uvećati rizik od preosjetljivosti na hranu su:

HRANA
Najčešći alergeni za pse su govedina, mliječni proizvodi i pšenica, a za mačke govedina, mliječni proizvodi i riba.

OSTALA OŠTEĆENJA
Upale, infekcije, operacije i neki tipovi lijekova mogu oštetiti probavni trakt i povećati mogućnost preosjetljivosti na hranu.

DOB
Preosjetljivost na hranu je puno češća u ranoj dobi i razne alergijske reakcije su jače kod mladih životinja.

PASMINA
Neke pasmine su sklonije razvoju preosjetljivosti na hranu, uključujući Sijamske mačke, West Highland White terijere, Koker španijele i zbog preosjetljivosti na gluten Irski seteri.

Prepoznavanje simptoma preosjetljivosti na hranu
Postoji cijeli niz simptoma od kojih može patiti vaš ljubimac preosjetljiv na hranu.

Znaci preosjetljivosti na hranu:
- povraćanje
- proljev
- vjetrovi
- učestali svrbež, perutanje i opadanje dlake
- upaljena, zacrvenjena koža
- usporen rast mladih životinja
- ponekad kašalj, kihanje i suzenje

VAŽNO
Neki simptomi preosjetljivosti na hranu su isti kao i drugih ozbiljnih bolesti. Ako sumnjate da vaš ljubimac pati od preosjetljivosti na hranu, savjetujte se s vašim veterinarom što je prije moguće.

Dijagnostika
Budući da je znakove preosjetljivosti na hranu obično teško razlikovati od ostalih bolesnih stanja, vaš veterinar će napraviti detaljan fizički pregled, i također vas pitati o dosadašnjoj prehrani i ponašanju vašeg ljubimca.

Ako sumnjate na preosjetljivost na hranu, vaš veterinar će tražiti popis sve hrane koju je vaš ljubimac do sada jeo. Također će možda staviti vašeg ljubimca tijekom 10 tjedana na strogi režim hranjenja samo posebnom hranom u kojoj su proteini hidrolizirani. (Hidrolizirani proteini znači da su oni rastavljeni na komponente toliko male da ne mogu ući u alergijsku reakciju). Taj postupak potvrđuje dijagnozu i može pomoći u identifikaciji sastojka koji uzrokuje preosjetljivost. Vrlo je važno da tijekom hranjenja tom hranom ne dajete svom ljubimcu apsolutno ništa drugo, jer će to otežati dijagnostiku. Vaš veterinar će također tražiti da pratite reakcije svog ljubimca na tu hranu.

Podsjetnik za vlasnika
- Budući da sastojci koji uzrokuju preosjetljivost na hranu mogu biti u raznim proizvodima osigurajte ljubimcu samo hranu preporučenu od veterinara
- Ne hranite otpacima od stola i ostacima hrane
- Spriječite vašeg psa da moli za hranu i uzima je od ljudi koji nisu upoznati s posebnim režimom prehrane vašeg psa
- Osigurajte dovoljne količine čiste, svježe vode uvijek dostupne
- Ako se znaci bolesti vrate, ne okolijevajte posjetiti vašeg veterinara

[ ... ]

Bolesti usne šupljine

Bolesti usne šupljine

Što su bolesti usne šupljine?

Kao i ljudi, ljubimci trebaju dobru higijenu usne šupljine da bi zubi i zubno meso bili zdravi i u dobrom stanju. Istraživanja pokazuju da u dobi oko 2 godine, 80% pasa i 70% mačaka pokazuju neke od znakova bolesti usne šupljine. Problemi usne šupljine počinju obično s nakupljanjem plaka, ljepljivog filma na površini zuba. Ukoliko se ne tretira, plak i kamenac mogu dovesti do gingivitisa, bolne upale zubnog mesa i eventualno do razvoja bolesti periodonta. U ozbiljnim slučajevima, šteta može biti toliko velika da može dovesti do ispadanja zubi. Infekcija povezana s bolestima usne šupljine odgovorna je za loš zadah iz usta, a bakterije mogu ući u cirkulaciju i biti raspršene po tijelu sve do vitalnih organa kao što su srce, jetra ili bubrezi.

Čimbenici koji mogu doprinijeti razvoju dentalnih problema:

Loša higijena usne šupljine
Bez adekvatne preventivne njege, plak i kamenac mogu se akumulirati i dovesti do periodontalnih bolesti.

Pasmina
Pasmine pasa s kratkom njuškom koje imaju nepravilan raspored zubi te premalu čeljust (češće patuljaste pasmine) češće oboljevaju od periodontalnih bolesti. Neke pasmine mačaka kao što su npr. Abesinske ili Somalske također mogu pokazati veću sklonost.

Hrana
Hranjenje ljubimca mekom hranom može rapidno dovesti do akumulacije plaka.

Dob
Bolesti usne šupljine postaju sve veći problem kako životinja stari.

Prepoznavanje znakova bolesti usne šupljine
Uvijek pitajte svog veterinara o stanju zubi vašeg ljubimca. Niz znakova može upozoravati na dentalne probleme.

Simptomi bolesti usne šupljine:
- loš zadah
- nakupljanje žuto smeđih naslaga
- krvarenja iz desni
- bolnost prilikom žvakanja
- promjene prilikom žvakanja i navika prilikom hranjenja
- promjene u ponašanju
- pojačano slinjenje
- gubitak zubi

VAŽNO

Ako vaš ljubimac i ne pokazuje neke od ovih simptoma, ipak redovito kod veterinara kontrolirajte zube vašeg ljubimca.

Dijagnostika
Stručni pregled je najbolji način za utvrđivanje da li vaš ljubimac pati od bolesti usne šupljine. Vaš veterinar će provjeriti stanje zubi i desni i preporučiti čišćenje ili neki drugi zahvat. U ponekim slučajevima, vaš veterinar će preporučiti vađenje bolesnog zuba.
Baš kao i vaš zubar, veterinar će vašem ljubimcu preporučiti uklanjanje naslage i kamenac i ispolirati zube. Kako bi taj zahvat bio moguć i siguran za vašeg ljubimca, radi se u općoj anesteziji. Nakon tog inicijalnog tretmana, dobra higijena usne šupljine treba se održavati redovitim održavanjem, čišćenjem. Vaš veterinar može savjetovati preventivne mjere kao što je četkanje ili posebna hrana. Ako vam veterinar preporuči četkanje, posavjetujte se o pravilnoj tehnici.

Podsjetnik za vlasnike
- Ugovorite pregled zubi kod vašeg veterinara
- Hranite samo hranom preporučenom od vašeg veterinara
- Ne dozvolite vašem ljubimcu da žvače tvrde stvari. To je najčešći uzrok loma zubi kod kućnih ljubimaca
- Ako je moguće četkajte zube vašem ljubimcu redovito
- Dogovorite s vašim veterinarom redovite preventivne preglede

[ ... ]

Virusni rinotraheitis mačaka (Feline Viral Rhinotracheitis - FVR)

Virusni rinotraheitis mačaka (Feline Viral Rhinotracheitis - FVR)

Virusni rinotraheitis mačaka je febrilna, vrlo kontagiozna bolest koja se pojavi iznenada. Očituje se konjunktivitisom, suzenjem, iscjetkom iz nosa, hunjavicom, kihanjem i vidljivim promjenama na prednjim zračnim prohodima.

ETIOLOGIJA*
Uzročnik je herpesvirus - mačji tip 1 (Feline herpesvirus - FHV-1).

EPIZOOTIOLOGIJA*
Izvor infekcije je bolesna mačka. Postoje i klinički inaparentne infekcije (klinički nevidljive, bez prisutnosti simptoma), koje omogućuju neprimjetno širenje uzročnika. Virus se izlučuje iscjetkom iz očiju i nosa te slinom. Moguće ga je izolirati iz tonzila i pluća bolesne životinje. U životinji koja je u rekonvalescenciji virus perzistira dosta dugo. Obolijevaju samo mačke i virus se ne prenosi na druge životinje.

KLINIČKA SLIKA*

Inkubacija traje 2-5 dana. Tijek i težina bolesti mogu biti vrlo različiti - od inaparentnih oblika pa do uginuća. Naročito osjetljive su mlade životinje, u kojih morbiditet može biti do 100%. Zbog dugotrajnog perzistiranja virusa u životinja u rekonvalescenciji moguće su iznenadne recidive zbog djelovanja različitih činilaca, čiju genezu je nemoguće objasniti.

Bolest se očituje groznicom, slinjenjem, konjuktivitisom, obilnim okulonazalnim iscjetkom koji može začepiti nosnice i slijepiti očne kapke, hunjavicom, kihanjem i promjenama na prednjim dišnim prohodima, zbog čega mačke otežano dišu, ne jedu i gube na tjelesnoj težini. Dlaka im je nakostriješena.

Ova bolest dovodi do poremećaja pulmonarnih obrambenih mehanizama, predisponirajući mačke za sekundarne bakterijske infekcije. Sekundarne infekcije najčešće su uzrokovane bakterijama Pasteurella multocida, Bordatella bronchoseptica, Streptococcus sp. i Mycoplasma felis, a mogu uzrokovati kronični gnojni rinitis i konjuktivitis, upalu porebrice, pa i pneumoniju. Respiratorne posljedice mogu dovesti do lize konhalnih kostiju, što dalje može dovesti do potpunog gubitka konha, te do permanentnog oštećenja olfaktornog epitela. Uz respiratorna oštećenja herpes virus također izaziva ulcerativni keratitis, hepatičnu nekrozu, u gravidnih mačaka pobačaj i pojavu mrtvorođenih. Virus može biti latentno prisutan i u ganglijima. Većina mačaka koje se oporave od rinotraheitisa postaju nosioci i izlučuju virus, bilo spontano ili nakon stresa. Osjetljive mačke, osobito mačići s niskim materinim imunitetom, inficiraju se nakon kontakta s oboljelim mačkama (virus izlučuju putem iscjetka iz nosa i očiju, te slinom) ili s mačkama u rekonvalescenciji, a isto tako i u kliničkim inaparentnim infekcijama koje omogućuju neprimjetno širenje virusa.

Bolest može potrajati 3 tjedna ili dulje, a tada mačka ugine. Većina životinja ipak ozdravi u toku 2 tjedna od početka bolesti.

LIJEČENJE
Temelj terapije je održavanje prohodnosti dišnih puteva inhaliranjem mukolitičkih tvari, kako bi mačka mogla nesmetano disati. Dehidraciju suzbijamo fiziološkom otopinom intravenoznim putem ili u lakšim slučajevima oralno rehidracijskim otopinama. Sekundarne bakterijske infekcije suzbijaju se antibioticima širokog spektra. Jedan od njih je amoksicilin + klavulanska kiselina, oksitetraciklin (odrasle mačke).
Lokalno se primjenjuju antibiotske masti i kapi za oči, najčešće su to Tobrex ili Chloramphenicol.
Isto tako je važna potpora imunološkom sustavu vitaminima A, B-kompleksom i vitaminom C.

PROFILAKSA*
Preventiva igra važnu ulogu u sprečavanju infekcije i kontroli širenja bolesti.
Mačići se vakciniraju u dobi od 8-9 tjedana, a potom revakciniraju u dobi od 12 tjedana.
Svake godine mačke se revakciniraju kombiniranom vakcinom koja osim za rinotraheitis pruža zaštitu i protiv panleukopenije i mačje kalicivirusne infekcije (blaže respiratorne bolesti mačaka od rinotraheitisa).
Vakciniraju se isključivo zdrave mačke, jer u protivnom može doći do neželjenih efekata.

[ ... ]

Mačja kalicivirusna infekcija (Feline calicivirus - FCV)

Mačja kalicivirusna infekcija (Feline calicivirus - FCV)

Mačja kalicivirusna infekcija je najčešća zarazna virusna bolest gornjih dišnih putova kod mačaka. Blaže je naravi od virusnog rinotraheitisa i rijetko izaziva ozbiljne komplikacije. Prenosi se direktnim kontaktom sa slinom, iscjetkom iz očiju i nosa (ponekad i izmetom) zaražene mačke.

Bolest počinje curenjem iz nosa i suzenjem, gubitkom apetita i povišenom temperaturom. Kihanje nije tako karakteristično kao za rinotraheitis, ali su zato karakteristični ulkusi i otvorene rane u ustima. Mogu se pojaviti i rane na vrhu nosa koje izgledaju kao ogrebotine. Mačka može šepati zbog bolova u zglobovima i mišićima. Simptomi i tijek bolesti slični su gripi kod ljudi, pa se često ova bolest naziva mačjom gripom.

Kalicivirus je otporan na mnoge dezificijense i može preživjeti izvan tijela mačke 8 do 10 dana, tako da ga možemo pronaći u mačjim posudama i stvarima čak i poslije temeljitog čišćenja.

Mnoge mačke ostaju zaražene godinama iako ne pokazuju nikakve simptome bolesti i predstavljaju pritajene nositelji bolesti. Kalicivirus je često prisutan kod mačića, u kućanstvima s više mačaka i u mačjim azilima. Vrlo često dolazi u kombinaciji s herpesvirusom.

PROFILAKSA*
Preventiva igra važnu ulogu u sprečavanju infekcije i kontroli širenja ove bolesti. Mačići se vakciniraju u dobi od 8-9 tjedana, a potom revakciniraju u dobi od 12 tjedana. Vakcina je kombinirana i osim za mačju kalicivirusnu infekciju pruža zaštitu i protiv rinotraheitisa i panleukopenije.

[ ... ]

Mačji koronavirusni enteritis (Feline Coronavirus Enteritis - FCE)

Mačji koronavirusni enteritis (Feline Coronavirus Enteritis - FCE)

Mačji koronavirusni enteritis je zarazna bolest mačaka uzrokovana virusom iz porodice coronavirusa (Feline Coronavirus - FCoV). Mačji koronavirus uzrokuje i izrazito tešku zaraznu bolest mačaka mačji zarazni peritonitis (FIP). Postoje tri viđenja zašto kod nekih mačaka coronavirus izazove enteritis, a kod drugih FIP. Prvo kaže da su u igri dva soja koronavirusa. Izrazito virulentni i patogeni soj - virus mačjeg zaraznog peritonitisa (Feline Infectious Peritonitis Viruse - FIPV) i puno benigniji (nevirulentni ili slabo virulentni) - mačji crijevni koronavirus (Feline Enteric Coronavirus - FECV). Drugo viđenje istog problema kaže da kod određenog broja zaraženih mačaka FECV mutira u FIPV, ali razlog te mutacije nije poznat. Treće viđenje je da u biti nema posebne razlike između FIPV-a i FECV-a per se, nego samo razlika u načinu odgovora imunološkog sustava kod pojedine mačke.

Mačji koronavirusni enteritis je crijevna bolest koja rezultira proljevom. Proljev može biti različitog intenziteta i trajanja. Najugroženiji su mačići do 12 tjedana starosti, a bolest se može ponavljati više puta kod iste mačke. Neke mačke nakon ozdravljenja ostaju nositelji virusa cijeli život.
Bolest je česta u kućanstvima s više mačaka, a naročito u mačjim azilima.

LIJEČENJE
Prognoza je jako dobra, a liječenje se sastoji od dijetalne prehrane (kako bi se rasteretila upalno promijenjena i osjetljiva sluznica crijeva) i nadoknade izgubljene tekućine i elektrolita (kako bi se izbjegla dehidracija kod jačih proljeva).

[ ... ]

Mačji virusni peritonitis (Feline Infectious Peritonitis - FIP)

Mačji virusni peritonitis (Feline Infectious Peritonitis - FIP)

Mačji virusni peritonitis je zarazna bolest mačaka uzrokovana virusom iz porodice coronavirusa (Feline Coronavirus - FCoV). Postoje tri viđenja zašto kod nekih mačaka coronavirus izazove prolazno blago oboljenje u vidu proljeva, a kod drugih FIP. Prvo kaže da su u igri dva soja koronavirusa. Izrazito virulentni i patogeni soj - virus mačjeg zaraznog peritonitisa (Feline Infectious Peritonitis Viruse - FIPV) i puno benigniji (nevirulentni ili slabo virulentni) - mačji crijevni koronavirus (Feline Enteric Coronavirus - FECV). Drugo viđenje istog problema kaže da kod određenog broja zaraženih mačaka FECV mutira u FIPV, ali razlog te mutacije nije poznat. Treće viđenje je da u biti nema posebne razlike između FIPV-a i FECV-a per se, nego samo razlika u načinu odgovora imunološkog sustava kod pojedine mačke.

Ime virusni zarazni peritonitis pomalo navodi na pogrešan zaključak: FIP u biti nije peritonitis tj. upala potrbušnice nego vaskulitis tj. upala i nekroza stijenke krvnih žila, pa bi ispravniji naziv bolesti bio mačji koronavirusni vaskulitis.

EPIZOOTIOLOGIJA*

Bolesne mačke izlučuju virus mokraćom, slinom i izmetom, a mačke u laktaciji mlijekom što je značajan izvor zaraze za mladunčad na sisi. Moguća je i tzv. intrauterina infekcija, gdje se mladunčad inficira još u majčinoj utrobi. Postoje zaražene mačke kod kojih FIPV nikad ne izazove FIP, ali one ostaju njegovi stalni nositelji (kliconoše) i mogući prenosnici na druge mačke.

Bolest se ne javlja eksplozivno u vidu epidemije čak niti u kućnim zajednicama s više mačaka ili mačjim kolonijama kod bliskog suživota više mačaka. Oboljevaju uvijek pojedinačne životinje u duljim vremenskim razmacima. Izbijanju bolesti doprinosi stres u vidu cijepljenja, kastracije ili neke druge operacije, kao i promjene mjesta boravka. Istovremena infekcija s virusom mačje leukemije (FeLV) može također pospješiti izbijanje FIP-a.

KLINIČKA SLIKA*

Inkubacija* traje oko 120 dana, a razvoj bolesti je veoma spor. Bolest je gotovo uvijek smrtonosna.

Postoje dvije forme bolesti - mokra i suha.
Kod mokre forme je karakterističan ascites - nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Tekućina se može nakupljati i u prsnoj šupljini što kod mačke uzrokuje probleme s disanjem. Zbog stvaranja ascitesa dolazi do povećanja opsega trbuha. Kod punkcije dobije se karakteristična žuta mutna ili flekava viskozna tekućina koja upućuje na dijagnozu FIP-a.
Suha forma bolesti ima nespecifičnu simptomatologiju. Ostali simptomi obje forme bolesti su trajna vrućica, dehidracija, ponestatak apetita, mršavljenje, slabokrvnost, bezvoljnost.

Primjećeno je da su mnoge mačke prije izbijanja bolesti doživjele veći stres i to 2 do 4 tjedna prije izbijanja mokre forme te do godinu dana prije izbijanja suhe forme FIP-a. FIP se najčešće pojavljuje kod mladih mačaka (od 6 mjeseci do 2 godine) iz zajednica s više mačaka ili mačjih kolonija iako se može pojaviti i kod starijih kućnih ljubimaca.

Sama bolest počinje, baš kao i mnoge druge bolesti, s odbijanjem hrane, bezvoljnošću i visokom temperaturom. Odbijanje hrane nije povezano samo s manjkom apetita nego i s poteškoćama žvakanja i gutanja. Mačka nestrpljivo očekuje hranu, ali kad počne žvakati ponekad počinje sliniti, teško guta i to tek nakon nekoliko pokušaja. Već nakon nekoliko zalogaja odmiče se od hrane kao da joj se gadi. Kod mokre forme bolesti prevladavaju simptomi probavnog trakta. Proljev se smjenjuje s opstipacijom, s time da u kasnijem tijeku bolesti prevladava opstipacija. Može se javiti i povraćanje. Ukoliko postoji nakupljanje vode i u plućima uz to se javljaju i problemi s disanjem. Kod uznapredovale bolesti mačka jako mršavi, javljaju se simptomi anemije i dehidracije. Može se javiti i žutica, kao i simptomi insuficijencije bubrega.

Suha forma je kroničnijeg tijeka od akutnije mokre forme, a zbog izostanka ascitesa još ju je teže prepoznati. Rjeđa je od mokre forme. Često se uz suhu formu pojavljuje žutica, a mogu se pojaviti i određene promjene na očima (šarenica mijenja boju, pojavljuje se krvarenje u oku, teški konjuktivitis i sl.). Kod određenog broja mačaka pojavljuju se i problemi s centralnim nervnim sustavom (pareze, grčevi, epileptični napadi...), kao i promjene na pojedinim unutarnjim organima (jetra, bubrezi, gušterača...) u obliku tumorskih čvorova, pa su i simptomi bolesti vezani uz mjesto pojave čvora.

LIJEČENJE

Nije poznat nikakav učinkovit tretman nakon što se jave simptomi. Bolest traje od 2 tjedna do 2 mjeseca. Najčešće životinje ugibaju tijekom petog tjedna bolesti.

PROFILAKSA*
Postoji cjepivo za FIP (Primucell by Pfizer), ali kako patogeneza FIP-a još nije u potpunosti razjašnjena, efikasnost ovog cjepiva ne može se odrediti sa sigurnošću. Prema ispitivanjima efikasno je kod 50-75% mačaka koje prije cijepljenja nisu bile izložene mačjem koronavirusu (FCoV).

FCoV može preživjeti u okolini 3-7 tjedana, no nakon 3 tjedna je broj virusa vjerojatno premalen da izazove infekciju. Uništava ga većina dezificijensa koji se koriste u domaćinstvu.

[ ... ]

Virus mačje leukemije (Feline Leukemia Virus - FeLV)

Virus mačje leukemije (Feline Leukemia Virus - FeLV)

ETIOLOGIJA*
FeLV spada u porodicu retrovirusa i jedan je od najvažnijih uzročnika zaraznih bolesti mačaka. U istu porodicu spada i virus mačje imunodeficijencije - FIV.
FeLV je kontagiozan, ali izuzetno osjetljiv na vanjske utjecaje (toplina, sušenje), pa je za prijenos bolesti potreban dugotrajan bliski kontakt.

EPIZOOTIOLOGIJA*
Izlučuje se slinom i suzama, a vjerojatno i urinom i fecesom.
NAČIN ŠIRENJA: preko sline i to lizanjem, grizenjem, zajedničkim posuđem i košarama. FeLV se prenosi i transfuzijom krvi, pa je neophodno da se svi davatelji testiraju na FeLV. Uobičajena sredstva za čišćenje virus ubijaju vrlo brzo.

KLINIČKA SLIKA*

FeLV izaziva veći broj kliničkih simptoma degenerativnih ili zaraznih bolesti, kao što su anemija, bolesti jetre, bolesti crijeva, bolesti reproduktivnog sistema, te može izazvati maligne promjene na pr. limfosarkom i leukemiju. Mnoge mačke pate od imunodeficijencije, a posljedično tome i drugih bolesti, čija klinička slika ovisi o zahvaćenom organu ili organskom sustavu, što u praksi znači da svaka dugotrajna kronična bolest izaziva sumnju na FeLV.

Te su životinje imunokompromitirane, te su osjetljive i na veći broj drugih infektivnih bolesti, pa često boluju od kroničnih respiratornih infekcija, kroničnog stomatitisa i gingivitisa, zaraznog peritonitisa i raznih drugih poremećaja.

Četiri su moguća ishoda nakon kontakta sa virusom:
1) oko 30% mačaka razvije imunitet i bolest se povlači. Ove mačke postaju prirodno imune neodređeni period vremena.
2) u oko 40% mačaka virus bude uspješan i razvije kliničku bolest, a mačke postaju perzistentno inficirane, te izlučuju virus.
3) u oko 30% slučajeva virus se "sakrije" u koštanu srž do otprilike 30 mjeseci. Ove životinje također ne razviju imunitet, ali ne budu odmah perzistentno inficirane. S vremenom ove životinje ili prebole bolest ili postanu stalno inficirane.
4) u nekih mačaka, u otprilike 5-10%, može se razviti latentna infekcija, kod kojih se virus vjerojatno "skriva" u koštanoj srži, no one rijetko postaju zarazne i velika je vjerojatnost da neće razviti bolest.

Mačke pozitivne na FeLV mogu živjeti nekoliko godina do nekoliko mjeseci. U puno slučajeva eutanazija nije jedino rješenje, jer se uz dobru suradnju veterinara i vlasnika može životinji omogućiti potrebna kvaliteta života. Važno je da se takva mačka drži izoliranom, i to ne samo jer predstavlja izvor zaraze za druge mačke, već da se onemogući prijenos drugih zaraznih bolesti na FeLV pozitivnu mačku, s obzirom da je imunološki status poremećen. Mlade životinje, osobito one do 4mj. starosti, vrlo su osjetljive na FeLV, jer nemaju u potpunosti razvijen imunološki sustav.

LIJEČENJE
Moguće je. Osnova liječenja je izolacija mačke od drugih životinja, odnosno drugih zaraznih bolesti. Od velike važnosti je i kvalitetna prehrana, redukcija stresa, redovita dehelmintizacija (čišćenje od crijevnih parazita) i cijepljenja protiv drugih zaraznih bolesti.
Specifični karcinomi vezani uz FeLV imaju svoj protokol liječenja, no u slučajevima takvih karcinoma preživljavanje je vrlo slabo.

PROFILAKSA*
Danas postoji veći broj vakcina za FeLV. Proizvode se kao monovalentna ili polivalentna cjepiva (kombinacija FeLV sa drugim zaraznim bolestima). U cjepivu se koristi inaktivirani ("mrtav") cijeli virus ili virusni protein odgovoran za stvaranje imunološkog odgovora.
U prosjeku, cjepivo zaštićuje u 80-90% slučajeva. Za sve vakcine preporučeno je dvokratno davanje u razmaku od 2-4 tjedna. Cjepiti počinjemo u dobi od 8-9 tjedana starosti. Preporuča se i godišnja revakcinacija, tzv. "booster" vakcinacija.

[ ... ]

Virus mačje imunodeficijencije (Feline Immunodeficiency Virus - FIV)

Virus mačje imunodeficijencije (Feline Immunodeficiency Virus - FIV)

FIV spada u retroviruse, porodicu lentivirusa (ili tzv. "sporih virusa"), istu porodicu u koju spadaju virusi koji izazivaju progresivnu pneumoniju ovaca, infekcioznu anemiju konja, artritis-encefalitis u koza, te AIDS u ljudi. Iako je virus po građi sličan virusu HIV-a (Human immunodeficiency virus), on je visoko specifičan na vrstu i zaraza ljudi FIV-om nije moguća. U retroviruse spada i virus mačje leukemije - FeLV.

EPIZOOTIOLOGIJA*
Najčešće su zaražene mačke lutalice, osobito one agresivne, dok one životinje koje se drže isključivo u kući imaju malo šanse da budu zaražene.
U slini zaraženih mačaka ima puno virusa pa je ugriz glavni način prijenosa i širenje bolesti. Mačke koje se slobodno kreću (domaće i divlje), pogotovo stariji mužjaci predstavljaju najveću opasnost.
Također se može prenjeti putem rane.
Vrlo rijetko, virus se može prenijeti sa mačke na mačiće tijekom gestacije, u porodu ili putem mlijeka.

KLINIČKA SLIKA*
Česti simptomi koji se javljaju kao posljedica sindroma imunodeficijencije su slaba kvaliteta krzna, perzistentna povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita; u oko 50% mačaka zaraženih FIV-om javlja se gingivitis (upala zubnog mesa) i stomatitis (upala usne šupljine), a često su prisutne kronične ili rekurentne infekcije kože, mokraćnog mjehura, gornjih dišnih puteva, kronični proljev, upale oka, te polagan ali progresivan gubitak tjelesne težine.

Javlja se i povećan rizik od razvoja određenih tipova raka, pobačaji, neurološki poremećaji.
Kod nekih FIV pozitivnih mačaka mogu se smjenjivati periodi bolesti sa periodima relativnog zdravlja.

LIJEČENJE
Kod nas su dostupni lijekovi koji samo mogu potisnuti bolest, no ne služi za borbu protiv virusa i ne uništava ga!
Postoji lijek za uništavanje virusa, ali još uvijek je nedostupan kod nas, za sada je lijek dostupan samo u SAD. Lijek: Lymphocyte T-Cell Immunomodulator (LTCI).

PROFILAKSA*
Najbolja zaštita mačke od FIV-a, je sprečavanje kontakata između bolesne i zdrave životinje, osobito kontakata sa agresivnijim mačkama lutalicama.

Mačka inficirana FIVom s kroničnim gingivitisom i izraženom hiperemijom (punokrvnost)

[ ... ]

Leptospiroza

Leptospiroza

- akutna septikemijska zarazna bolest
- ZOONOZA*
- Proširena po čitavom svijetu, posebice u pasa

ETIOLOGIJA*

- Leptospire su bakterije spiralnog oblika, kojima su u tekućim hranilištima oba kraja kukasto zavinuta
- Leptospire pripadaju rodu Leptospira unutar kojeg postoji samo jedna patogena vrsta Leptospira interrogans s mnogo serovara, npr. icterohaemorrhagiae (najpatogenija)
- Temperatura od 45 – 55°C ubija leptospire za 10 – 60 min, a od 60°C za 10 sek
- Vrlo su osjetljive na dezinficijense

EPIZOOTIOLOGIJA*
- IZVOR: bolesne životinje koje za vrijeme bolesti izlučuju leptospire mokraćom, u rekonvalescenciji i još određeno vrijeme nakon preboljenja
- NAČIN ŠIRENJA: šire kliconoše mokraćom tako da se životinje i čovjek mogu inficirati izravno (takvom mokraćom) i neizravno (onečišćenim sredinama)
- ULAZNA VRATA: pretežito usna šupljina, ali može i putem povreda na koži

PATOGENEZA
- Nakon ulaza leptospira u organizam nastaje septikemija i oštećenje parenhimskih organa i mišića, te razaranje eritrocita
- Može nastupiti smrt zbog uremične kome, jer se javlja albuminurija, oligurija, anurija i retencijska uremija
- Oštećenje bubrega

KLINIČKA SLIKA*

- KONJI
..... Naglo s jakim OIS*-om, prati ga žutilo vidljivih sluznica
..... Poluzatvorene očne kapke, jaka fotofobija, spuštena glava
..... Nerado se kreću, povlače noge, bolnost u mišićima

- SVINJE
..... Blaga, rjeđe teška septikemija
..... Bređe krmače pobace bez vidljivih simptoma bolesti, ili pak rađaju mrtvu ili živu, ali za život nesposobnu prasad (upala bubrega)

- GOVEDA
..... Pobačaji bez prethodnih znakova
..... Krvava upala vimena
..... Moguć OIS*, žutilo

- PSI
..... OIS*
..... Žutilo vidljivih sluznica pa i kože, krvav proljev, bolnost u butnim mišićima

LIJEČENJE
- Postoji etiološko liječenje antibioticima (penicilinom, hiperimunim serumom – u pasa)

PROFILAKSA*
- Deratizacija

- Liječenje – spriječavanje pojave kliconoša
- Za pse postoji mogućnost aktivne imunizacije polivalentnom vakcinom

[ ... ]

Zarazni hepatitis psa - HCC

Zarazni hepatitis psa - HCC

- Zarazni hepatitis psa je akutna, virusna, kontagiozna, zarazna bolest pasa
- Subkliničkog ili blagog tijeka u odraslih pasa, dok se u štenaca manifestira hepatitisom – upala jetre i visokom smrtnošću
- Bolest je raširena u cijelom svijetu

ETIOLOGIJA
- DNA virus iz porodice Adenoviridae

EPIZOOTIOLOGIJA*
- Kod odraslih pasa bolest se primjećuje tek nakon uginuća, razudbom
- Mokraćom izlučuje i do 6 mjeseci
- ULAZNA VRATA: probavni sustav
- NAČIN ŠIRENJA: kontakt i konzumirani predmeti
- Primljivi su kanidi

KLINIČKA SLIKA*

1) PERAKUTNI TIJEK
- visoka temperatura, preko 41ÚC i brza smrt
- Životinja može preživjeti ako izdrži 48 sati

2) AKUTNI TIJEK
- OIS*
- Visoka temperatura traje prvih 6 dana
- Životinja ukočeno hoda zbog bolova u jetri
- Ima napet trbuh i ako se palpira u regio xiloidea psa boli
- Nakon 6 dana temperatura pada i nakon 24 sata ponovno raste – patognomonočan znak
- Nakon što životinji ponovno poraste temperatura tj. nakon 8-10 dana dolazi do zamućenja rožnice i zbog toga se naziva BLUE EYE

3) BLAGI TIJEK
- temperatura je blago povećana i životinja je apatična, inapetencija, nakon par dana životinja ozdravi

4) LATENTNI (INAPARENTNI, PRIKRIVENI) TIJEK
- Nema simptoma

LIJEČENJE
- Liječenje je moguće
- U početku se mogu davati serumi, treba dobivati infuziju NaCl, glukoze i vitamine B12
- Treba davati metionin - aminokiselina za podupiranje funkcije jetre

PROFILAKSA*
- Vakcinacija – provodi se odmah pri odbiću, a može se i vakcinirati kuju prije parenja ili neposredno poslije parenja

[ ... ]

Divlja svinja

Divlja svinja

Lat. Sus scrofa L.

razred: Sisavcii (Mammalia L.)
red: Papkari (Artiodactyla L.)
porodica: Svinje (Suidae L.)

Divlja svinja je masivna i teška životinja (u našim krajevima dostiže težinu i do 200 kg), koju karakterizira kratak vrat, snažna muskulatura, velika klinasta glava koja završava izduženom njuškom koničnog oblika što završava rilom kojim rije teren u potrazi za hranom. Divlja svinja je jedini predstavnik svoje porodice koja živi u našim šumama i predak je domaće svinje. Za određivanje starosne dobi najpodesnija je metoda pregleda zubala i uspoređivanje s tablicama. Divlja svinja je pretežno noćna životinja s jakim nomadskim nagonom koji joj omogućava da ima na raspolaganju veliki teren, te nema probleme koji proističu iz prekobrojnosti, kao što su pomanjkanje hrane i sl.

Posjećuje šume s visokim stablom (smreke, jelove, hrastove, bukove i dr.) koje su bogate podšumskim rastinjem, obrađene površine i livade koje rije ali u pravilu uvijek ispod 1000 m n/m. U svojim staništima obavezno mora imati mjesta sa vodom, tzv. kaljužišta gdje se valjanjem u blatu hladi tijekom ljeta i rješava nametnika te odakle pije vodu.

Odrasle krmače žive u grupama, koje sačinjavaju mladi raznih uzrasta, dok mužjaci provode samački život i približavaju se grupama samo u vrijeme parenja. Pri tome iz grupe istiskuju mlade mužjake koji formiraju svoje grupe. Divlje svinje se pare između studenog i siječnja, u pravilu samo jednom godišnje. Ženke postaju spolno zrele u dobi između osam i dvadeset mjeseci, dok mužjaci iako spolno zreli, ne pare se prije navršenih 18 mjeseci starosti. Krmače nose oko 4 mjeseca te u proljeće kote 3-10 mladih.

[ ... ]

Parvovirusna infekcija psa - parvoviroza

Parvovirusna infekcija psa - parvoviroza

- zarazna bolest koja se očituje povraćanjem, proljevom, jakom dehidracijom i visokom smrtnosti, posebice u štenadi

ETIOLOGIJA*
- DNA virus iz porodice Parvoviridae
- Formalin i ultraljubičaste zrake brzo inaktiviraju virus

EPIZOOTIOLOGIJA*
- GLAVNI IZVOR: bolestan pas koji virus izlučuje izmetom, mokraćom i slinom, kliconoše
- IZVORI: prostorije i predmeti onečišćeni izmetom
- ŠIRENJE: izravni dodir s bolesnim životinjama ili posredno
- UČAZNA VRATA: vjerojatno sluznica usta i nosa
- Primljivi – psi svih pasmina

KLINIČKA SLIKA*
- Postoje dva klinička oblika bolesti:
1) ENTERITIS - u štenadi odbijene od sise i u odraslih pasa
2) MIOKARDITIS - u štenadi u dobi od 4 do 8 tjedana

1) AKUTNI ENTERITIS
- prvi klinički znak bolesti je povraćanje - povraćani sadržaj je kašast, sluzav ili vodenast s primjesama krvi
- potom slijedi proljev - izmet je rijedak, smeđ, siv, sivožut i vrlo brzo tamnocrven i krvav
- ako se ne liječi nastupa opća slabost i dehidracija, pa oči upadnu i smanji se napetost kože
- smanjenje broja elektrolita, te leukopenije

2) AKUTNI MIOKARDITIS
- smrt nastupi već nakon 30 minuta bez prethodnih simptoma
- jedino se javlja nagla dispneja

PROFILAKSA*
- Vakcinacija

[ ... ]

Zarazni enteritis mačaka - panleukopenija

Zarazni enteritis mačaka - panleukopenija

- kontagiozna, virusna bolest domaće mačke i zvjeradi iz porodice mačaka
- očituje se povraćanjem i osobitim nalazom u krvnoj slici – PANLEUKOPENIJOM (smanjenjem broja leukocita - bijelih krvnih stanica)

ETIOLOGIJA*
- DNA virus iz porodice Parvoviridae

EPIZOOTIOLOGIJA*
- GLAVNI IZVOR: bolesne mačke
- NAČIN ŠIRENJA: izravnim i neizravnim kontaktom
- ULAZNA VRATA: usta i nos
- PRIMLJIVI: domaća mačka, leopard, ris, tigar, lav, gepard, pantera i još neka zvjerad iz porodice mačaka

KLINIČKA SLIKA*
- Inkubacija – 4-10 dana
- PERAKUTNI OBLIK – životinja brzo ugine
- AKUTNI OBLIK – počinje povraćanjem tekućine ili sluzi objene žučju
- Životinja je snuždena, bez apetita, dehidracija, uz upale oči i tup pogled
- Pri palpaciji trbuha životinja pokazuje izrazitu bolnost
- Temperatura ubrzo prelazi u subnormalnu, pa nastupa kolaps i uginuće već za 24 – 48 sati bolesti
- Može doći i do pobačaja gravidnih životinja, te razvoja pneumonije kao posljedica sekundarne bakterijske infekcije

LIJEČENJE
- U početku - učinkovito djeluje specifičan homologni serum
- Kasnije - uklanjanje težih simptoma

PROFILAKSA*
- Koristimo vakcinaciju prikladnim vakcinama
- Trebamo davati nakon pasivnog imuniteta

[ ... ]

Oporavak nakon bolesti

Oporavak nakon bolesti

Što se događa tijekom oporavka?

Ako vaš ljubimac pati od neke ozljede ili je podvrgnut operativnom zahvatu, njegovo tijelo reagira sa "stresnim odgovorom" koji djeluje zaštitno protiv učinaka šoka. Iako se vaš ljubimac u tom trenutku ne čini neaktivan, njegove energetske potrebe su u tom trenutku znatno povećane.
Ako energija nije dostatna u hrani, životinja će ju nadoknaditi razgradnjom vlastitog organizma, prvo masnog, a zatim mišićnog tkiva, kao i tkiva ostalih organa. Ta tkiva rapidno nestaju i tjelesna težina se gubi dramatičnom brzinom - ono što počinje kao zaštitni odgovor, postaje dugotrajna štetna posljedica.
Na nesreću to ubrzano gladovanje još i umanjuje apetit, baš u trenutku kada organizam treba povećanu količinu bjelančevina (proteina) za zarastanje rana i održanje odgovarajućeg imuniteta. Rani unos odgovarajućih količina hranjivih sastojaka je ključan za poboljšanje kliničkog odgovora organizma u oporavku.
Određen nedostatak hranjivih tvari se također razvija kod dugotrajnih bolesti i dovodi do usporenog oporavka.

Faktori koji mogu usporavati oporavak životinje nakon ozljeda, operacija ili bolesti uključuju:

NEDOSTATAN UNOS HRANJIVIH SASTOJAKA HRANOM
Količinom hrane pojedenom da se zadovolji potreba za energijom, vitalni proteini (potrebni za cijeljenje rana i potrebe imunološkog odgovora) bit će "utrošeni" za zadovoljenje energetskih potreba.

NEIZBALANSIRAN SASTAV HRANJIVIH TVARI
Hrana mora biti bogata mastima i proteinima, zato što je sposobnost organizma za iskorištavanje škroba i šećera privremeno smanjena. Dodatak specifičnih mikro hranjivih sastojaka je također neophodan.

BAKTERIJSKA INFEKCIJA
Slab imunološki sustav ima smanjenu sposobnost obrane od infekcija. Neadekvatna ishrana stanica stijenki probavnog trakta, čini ih nesposobnim za obranu od bakterija iz crijeva, čiji prodor dovodi do generalizirane infekcije (sepse) u tijelu.

OKOLIŠ
Vaš ljubimac bi tijekom perioda oporavka trebao biti smješten na toplom, suhom mjestu bez propuha kako bi se spriječila hipertermija (koja je pospješena gladovanjem i neaktivnošću), te bez nepotrebnog uznemiravanja, da se spriječi stres koji bi usporio oporavak.

Prepoznajte znakove upozorenja tijekom oporavka

Razni znaci mogu upućivati na slab oporavak vašeg ljubimca. Mogu biti sljedeći:
- Nemogućnost dobivanja na težini
- Daljni gubitak težine
- Slab apetit duže od tri dana
- Depresija, nevoljkost
- Oštećena, bolna, zacrvenjena rana
- Krvarenje iz rana, infekcija ili nezarastanje (ponovno otvaranje) rana
- Ubrzano disanje
- Pojačana žeđ

VAŽNO
Rapidno mršavljenje, osobito ako je vezano s gubitkom apetita, može ukazivati na stresni odgovor koji zahtijeva pažnju. Ukoliko imate bilo kakve dvojbe, konzultirajte svoga veterinara.

Pomozite vašem ljubimcu u oporavku
Postoje brojni načini kako možete pomoći boljem oporavku vašeg ljubimca. To uključuje davanje lijekova u točno određeno vrijeme i previjanje rana blagim i nježnim postupkom. Pitajte veterinara za odgovarajući program ozdravljanja za vašeg ljubimca.
Pravilna ishrana je neophodna. Ako probavni trakt još uvijek radi normalno, idealno je davanje hrane na usta, zato što su tako hranjivi sastojci direktno dostupni stanicama probavnog trakta, a što ih održava zdravim. Ali nakon ozljeda, operacija ili ozbiljnih bolesti neki psi i mačke trebaju pomoć kako bi opet počele uzimati hranu.

Vođenje i kontrola životinja tijekom oporavka

Ovisno o individualnim potrebama, vaš veterinar može preporučiti lijekove, operaciju ili neki drugi terapeutski zahvat. U svakom slučaju, adekvatna nutricionistička potpora je značajna za oporavak svih ljubimaca. Tijekom oporavka hrana mora biti vrlo ukusna, visoko probavljiva, te velike energetske vrijednosti da zadovolji povećane zahtjeve organizma tokom oporavka.

Podsjetnik za vlasnika
- Osigurajte da rane budu suhe i čiste
- Ne dozvolite vašem ljubimcu kontakt sa zavojem ili ranama, spriječite to posebnim ovratnikom
- Hranite ljubimca samo s hranom preporučenom od vašeg veterinara
- Dajite lijekove u točno određeno vrijeme
- Osigurajte miran, topao i ugodan kutak za oporavak vašeg ljubimca
- Pratite ozdravljenje vašeg ljubimca i primjetite li promjene u ponašanju ili neke znakove bolesti, odmah tražite savjet svog veterinara

[ ... ]

Otpadanje dlake i perja, ljuštenje kože

Otpadanje dlake i perja, ljuštenje kože

Najčešći uzrok otpadanja dlake odnosno perja je nepravilna prehrana. Drugi po redu uzročnik je alergija. Ako pak kod kornjača primjetite da se koža počela ljuštiti, to može biti znak da ju previše hranite.
Kod pasa, mačaka i ptica može biti uobičajno linjanje/mjenjanje perja nekoliko puta na godinu.

Kod papiga otpadanje perja također mogu uzrokovati nepravilna prehrana, neki nepotreban sastojak u hranjenju i sl. Naravno, i ptice se mogu "linjati" - svako pero koje otpadne će se zamijeniti novime, no tijekom nekog razdoblja ptica će izgledati očerupano.

I kod kunića i zečeva postoji linjanje, no postoji i otpadanje dlake.

Najčešći uzroci otpadanja dlake, kože, perja:

• parazitarna, gljivična ili bakterijska kožna infekcija
• opekotine, tumori, čupanje, ozljede, stres
• autoimune bolesti
• alergijske reakcije na ugriz buhe
• hormonalni poremećaj
• neki sastojci hrane
• nedostatna prehrana
• vanjski alergeni

[ ... ]

Štenećak

Štenećak

- Štenećak je vrlo kontagiozna zarazna bolest kanida, koja se očituje kateralnim promjenama na sluznici očiju te dišnog i probavnog sustava, česti su i živčani simptomi

- Bolest TVRDIH MEKUŠI (jastučići na šapama)
- Raširenost – bolest urbanih pasa

ETIOLOGIJA*
- RNA virus iz porodice Paramyxoviridae
- Osjetljiv na temperaturu, lako se može uništiti

EPIZOOTIOLOGIJA*
- IZVORI: bolesne životinje (mlađe dobne skupine, štenci), rekonvalescentni kliconoše, starije životinje koje bi mogle imati latentno virus, a nisu cijepljene
- ŠIRENJE: kontakt (indirektni i direktni), iskašljavanje, iscjedak ili kapljice iz oka, nosa ili usta

- ULAZNA VRATA: probavni sustav
- Bolest je češća u hladnijim mjesecima
- Stariji psi koji su u latentnoj infekciji stvore trajni imunitet (ako probole)

KLINIČKA SLIKA*
- Vrlo naglašen OIS*, naročito temperatura
- Pas kad ima temperaturu je neveseo

- Bolest se javlja u nekoliko oblika:
1) KATERALNI OBLIK

- Iscjedak iz nosa, oka, povraćanje i proljev
- Iscjedak je u početku serozan (bistar), a kasnije postaje gnojan
- Najčešći je oblik i smatra se akutnim

2) KOŽNI OBLIK
- Na koži se pojavljuje EGZANTEM (trbuh, skrotum)
- Nastaju crvene mrlje, zatim na njima nastaju čvorići, pa mjehurić, kada mjehurić pukne nastaje krasta

3) CRIJEVNI OBLIK
- Manifestira se tvrdokornim proljevom, povraćanje

4) PLUĆNI OBLIK
- Razvija se gnojna upala pluća

5) ŽIVČANI OBLIK
- Često je posljedica ne liječenja
- Manifestira se kroničnim grčevima (trzajima) tjelesne muskulature
- Paraplegija – oduzetost jednog dijela tijela (stražnjih udova)

6) BOLEST TVRDIH MEKUŠI
- Jastučići podliježu hiperkeratozi (postaju sve grublji i zatim popucaju)

LIJEČENJE

- Na samom početku bolesti – 100%-tno i etiološko
- Specifični gama globulin (antitijela)
- Treba davati antibiotike da bi spriječili nastanak sekundarne infekcije
- Vitamini B kompleksa

PROFILAKSA*
- Vakcinacija – provodi se dvokratno:
1. put se vakcinira sa 6 – 8 tjedana, a
2. put s 12 – 16 tjedana

[ ... ]

Držanje, hranidba i njega ptica

Držanje, hranidba i njega ptica

SMJEŠTAJ PTICA

Danas, u trgovinama s kućnim ljubimcima, možemo bez teškoća naći kavez, koji nam odgovara svojom veličinom, no uvijek je dobro uzeti veći kavez, s odgovarajućim promjerom rešetki. Kavez je najbolje smjestiti na mjesto s vrlo malom, ili nikakvom mogućnošću uznemiravanja ptice. Dnevna soba dobar je izbor mjesta boravka za tigrice i druge papige, koje su u "komunikaciji" sa čovjekom. Treba voditi brigu i o utjecaju temperature i svjetla. Pri tome ćemo izbjegavati držanje ptica u kuhinji, jer će se promjena temperature u prostoriji loše odraziti na njen biološki sat. Držanje ptice u mraku ima isti efekt, zato kod držanja ptice u prostoru s malo prirodnog svjetla, treba osigurati 12-14 sati umjetnog svjetla na dan. Kavez treba smjestiti u kut sobe, kako bi ptica mogla vidjeti što se oko nje događa, a poželjno ga je staviti u razinu naših očiju, da bi stekla više sigurnosti. Imajmo na umu da će ptica raditi nered u kavezu i izvan njega, pa se radi izbjegavanja velikog nereda zaštićuje pozadina ili strane kaveza, npr. kartonom. Ako se drži više ptica u sobi, nastajat će i prašina. U tom slučaju treba otvoriti prozore, ali ne smijemo dozvoliti da temperatura padne prenisko. Na ovaj način se smanjuje i količina bakterija.
U kavezu moramo osigurati i odgovarajuće posude za hranu i vodu. Postoje različiti oblici posuda, kao što su zemljane, staklene, metalne ili plastične. Metalne posude upotrebljavaju se kod ptica s jakim kljunom, npr. papiga. Zemljane posude se koriste za ptice koje se hrane nektarom, zato što takvu posudu ne mogu prevrnuti, čemu su inače sklone. Plastične i staklene posude su pogodne za ptice koje se hrane sjemenjem.

HRANIDBA

Kad se ptica jednom ustali u svojoj novoj okolini, dobro je držati se pravila, u smislu vremena hranjenja. Mnogim pticama je dostatna hranidba jednom dnevno, ali bitno je pri tome odrediti vrijeme davanja hrane.
Npr. ako hranu dajemo oko 8 sati ujutro, većina hrane bit će pojedena do popodneva, pa ćemo morati dati polovicu od količine hrane dane ujutro. Ako pak ostane mnogo hrane u posudi, postepeno ćemo reducirati količinu hrane, dok ne dođemo do one koja je odgovarajuća za pticu.
Za vrijeme vrućih dana, hrana se može pokvariti, pogotovo hrana za ptice nektarice. U takvim slučajevima, poželjno je hranu davati 2x dnevno. Naravno, vrsta hrane se ne smije naglo mijenjati!, ako postoji potreba za promjenom, ona se mora obaviti postupno. Najbolji način za to je da svaki dan kombiniramo manju količinu nove hrane i veću količinu stare hrane, odnosno svaki dan tu dozu nove hrane pomalo povećavamo, a stare smanjujemo.
Hranidba u ptica se razlikuje, ovisno o skupinama u kojima se nalaze.

Tako preporučljiva hrana za ptice s mekim kljunom, sastoji se od banana, jabuka, kivija, suhog grožđa, kuhane riže, te glisti.
Hrana za ptice koje se hrane sjemenkama, sastoji se od različitih mješavina sjemenja, zatim s pijeska s dodatkom minerala, a dobar je i pijesak od ljuski ostriga, uz što se obično dodaje i sipina kost.
Hrana za papige trebala bi biti raznovrsna, te sadržavati mješavine sjemenja, grožđe, naranče, banane, smokve, sušene breskve, sušeno grožđe, jabuke, grašak, mrkvu i slatki kukuruz.
Danas, na tržištu postoji gotova hrana. Većina takve hrane je prihvatljiva, ali treba izbjegavati onu koja navodno sadrži zamjenu za svježe voće, jer ništa ne može zamijeniti svježu hranu. Pri hranidbi, pticama treba osigurati i dovoljnu količinu minerala i vitamina, ali ne i pretjerivati s količinom istih.
Ptice nije dobro hraniti namirnicama za ishranu ljudi, npr. čipsom, jer takva hrana ima visoku razinu soli i drugih aditiva, koji imaju nepovoljan utjecaj na zdravlje ptice.

NJEGA PTICA

Skraćivanje noktiju
Mnogim pticama je potrebno skraćivati nokte u određenoj fazi života no, ne može se reći koliko često, jer to ipak ovisi o vrsti ptice. Pažljivo se odsijeca nokat po nokat, odstranjujući samo mali, krajnji dio nokta, ostavljajući rub od 1-2 mm od odsječenog kraja, do krven žile u unutrašnjosti nokta. Uvijek je bolje skratiti manje, nego previše. Ako je nokat predug, tj. nije skraćivan godinu i više, ne možemo ga skratiti odjednom, jer postoji šansa da napravimo rez na krvnoj žili, te tako prouzročimo krvarenje. Stoga, skraćivanje nokta moramo obaviti u nekoliko navrata.
Kad jednom odstranimo suvišni dio nokta, unutrašnja krvna žila se proširi i sljedeće skraćivanje možemo obaviti ponovno za 6 mjeseci. Ako presiječemo krvnu žilu, krvarenje može biti teško zaustavljivo. Manje krvarenje možemo zaustaviti stavljanjem komadića pamučne vune preko kraja nokta, kroz nekoliko minuta. Nakon toga, pticu treba vratiti u kavez i ostaviti je na miru. U protivnom, možemo uzrokovati stres u ptice, pri čemu će se povisiti njen krvni tlak i broj otkucaja srca, pa se krvarenje opet pojavljuje.

Odstranjivanje perja
Razlog za odstranjivanje perja leži u obuzdavanju leta, odnosno sprječavanju letenja ptice.
Pravilo u provođenju ovog zahvata sastoji se u otklanjanju primarnog i sekundarnog perja s jednog krila. Bit obavljanja postupka na jednom krilu je gubitak ravnoteže, tako će ptica podizati samo jednu stranu, i to će joj onemogućiti let. Naravno, pri tome treba ostaviti nekoliko pera s vanjske strane, kako ptica ne bi izgubila na svojoj atraktivnosti. Odstranjivanje perja ne predstavlja bol za pticu, jer u perju nema osjetila, ali treba paziti da se ne odstrane pera u rastu, koja su prokrvljena za vrijeme rasta. Efekti odstranjivanja perja trajati će samo do sljedećeg mitarenja, kada se ono u potpunosti obnavlja.

Kako naučiti pticu oponašanju govora?
Moguće je brojne vrste ptica naučiti oponašanju govora, ali ako želimo imati takvu pticu, najbolje se odlučiti za papigu. Za tu svrhu, pticu je dobro smjestiti uz telefon, tako će ona naučiti riječi koje se najčešće ponavljaju. Ako želimo proširiti obujam naučenih riječi, odnosno ubaciti neke kompliciranije riječi, onda ih treba ponavljati više puta. Kad ptica nauči jednu riječ, npr. "halo", treba ju ignorirati na neko vrijeme, pa kad ponovno izgovori "halo", treba joj prići i pričati s njom, te ju obavezno nagraditi komadom njene najomiljenije hrane. Potom se treba ponovno udaljiti od ptice, jer će prestati izgovarati naučene riječi, zbog posvećene joj pažnje. Ako nastavimo učenje ptice na ovaj način, ona bi mogla, kroz određeno vrijeme, postati aktivni sugovornik.
Svaka je papiga sposobna oponašati ljudski govor, ali ne može se garantirati uspjeh, jer to ovisi o karakteru pojedine ptice i upornosti trenera. Velike papige, kao što je Ara, imaju ekvivalent inteligencije ravan djetetu od četiri godine starosti, pa je s takvim pticama lakše raditi.

Izvor: Veterinar, Časopis studenata veterinarske medicine Zagreb, 2000.

[ ... ]

Klinički pregled kaveznih ptica

Klinički pregled kaveznih ptica

Klinički pregled kaveznih ptica razlikuje se od kliničkog pregleda ostalih domaćih životinja. Prvenstveno je važna pravilna fiksacija, a sam postupak razlikuje se od vrste, odnosno veličine pojedine ptice. Manje vrste fiksiraju se jednom rukom, i to tako da se pticu zatvorenih krila u dorzo*-ventralnom* položaju položi na dlan, a kažiprstom i srednjakom iste ruke fiksiramo glavu. Druga ruka je pri tome slobodna za pregled.

Prilikom pregleda srednje velikih i velikih ptica, potreban je asistent, koji po mogućnosti, pticu umota u ručnik (prvenstveno zbog sputavanja krila). Ptica je u dorzo-ventralnom položaju, te se jednom rukom fiksira vrat, a drugom noge.
Tako fiksiranu pticu, veterinar pregleda vrlo jednostavno i sigurno.
Pregled ptice odnosi se na pojedine sustave, gdje je vrlo važno poznavanje fiziologije i specifičnosti unutar svake vrste.

KOŠTANI SUSTAV
Pregledom koštanog sustava, dobija se uvid u njegovu cjelovitost i kontinuiranost. Moguće je, također, približno odrediti i starost pacijenta. Nedovoljno razvijen kostur može biti posljedica deficitarne hranidbe ili sekundarnih problema (malapsorpcija).

GOJNO STANJE I MIŠIĆNI TONUS
Gojno stanje oređujemo palpacijom grudne i bedrene muskulature. Vrlo je važno dobro procijeniti gojno stanje ptice, jer ovisno o tome, možemo prognozirati i uspješnost samog liječenja. Tako, ptice dobrog gojnog stanja, lakše podnose krvarenja, hipotermiju, anesteziju, razdoblje posta nakon operacija, te dugotrajnu primjenu lijekova.
Sve ptice lošijeg gojnog stanja, potrebno je prije intervencije povratiti u optimum za njihovu vrstu (ako treba i sondirati).

OSJETILA
Na početku je vrlo važno primijetiti, da li ptica reagira na vanjske podražaje. Eventualna neosjetljivost može biti uzrokovana neadekvatnom manipulacijom prilikom samog pregleda, traumatskim šokom, otrovanjima, hipotermijom ili hipertermijom.

PREGLED KOŽE I KOŽNIH TVOREVINA (perje, kljun, kandže)
Koža ptica puno je tanja od kože sisavaca, te ne sadrži lojne i znojne žlijezde. Vrlo je nježna i pomična, pa se lako ozljeđuje, ukoliko se njome umjereno ne postupa. Koža je u pravilu nepigmentirana, osim u onih ptica, koje se hrane hranom bogatom karotenoidima i ksantofilom (žuto-narančasta boja). Na crveno-zelenkasta obojenja nailazimo u prisustvu potkožnih hematoma.
Perje u ptica, kao i krzno u sisavaca, dobar je indikator statusa zdravlja životinje. U tom smislu je lomljivo i suho perje indikator nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta (previsoka temperatura, preniska vlažnost prostorije). Slabo perje, uz deskvamaciju epiderma, upućuju na deficit vitamina (najčešće avitaminoza A), minerala, proteina ili samo pojedinih aminokiselina.
Slično alopecijama u sisavaca, deplumacije u ptica su relativno česte, te su uzrokovane alimentarnim, ambijentalnim i parazitskim čimbenicima, te ponašanjem (u zarobljeništvu uspijevaju iščupati svo perje).
Često se kao uzrok deplumacija navodi:
- usamljenost,
- seksualne frustracije,
- promjena vlasnika (depresija),
- ljubomora (rođenje djeteta u obitelji),
- promjene položaja krletke.
Kandže je vrlo važno dobro pregledati, uz prethodno poznavanje njihove fiziološke veličine, oblika i izgleda. Pticu pregledavamo u kretanju, pri čemu posebno pazimo na oslanjanje i naizmjenično podizanje nogu. Ukoliko su kandže preduge, potrebno ih je skratiti pomoću škara za rezanje kandžica.
Prethodno je poučno dobro osvijetliti kandžu, da se uoči vena korijuma. Prilikom njene eventualne ozljede, mjesto krvarenja potrebno je tamponirati i pticu smjestiti u kutiju, da joj se ograniči kretanje 15-20 min.

NIKAKO NE STAVLJATI DEZINFEKCIJSKA SREDSTVA!

SLUZNICE
Pretraga vidljivih sluznica, također je važan dio kliničke pretrage ptica. Obično pregledavamo sluznicu usne šupljine, a u srednje velikih i velikih ptica, pregledavamo i sluznicu konjuktiva. Ovim pregledom može se utvrditi eventualna obojenost sluznica, prisustvo pseudomembrana, papula, pustula (trihomonijaza, kandidioza).
Kako bi se pregledala sluznica usne šupljine, potrebno je otvoriti kljun. Taj zahvat može predstavljati popriličan problem u velikih ptica, a naročito papagaja.
Postupak otvaranja usta u kanarinca i ostalih malih ptica izvodi se tako da se glava fiksira kažiprstom i srednjakom jedne ruke, a drugom rukom se pomoću otvarača lagano otvara kljun.
Kod velikih ptica postupak se ponešto razlikuje. Naime, asistent fiksira pticu obijema rukama, a kliničar zaštiti ruke rukavicama (npr. kožnim), te s obje ruke otvara usta i pregleda sluznicu usne šupljine.

TRIJAS
Bilo (puls)
Zbog velike frekvencije rada srca (nimfa 150-180 otkucaja/min), vrlo je teško odrediti bilo. Upravo je, iz tog razloga, ova pretraga često izostavljena u kliničkoj pretrazi.
Disanje
Promatranje dišnih pokreta vrlo je važan dio kliničke pretrage, posebice ako ptica stalno drži otvoreni kljun i pri tome se čuju dišni šumovi. Oni mogu ukazati na određene patološke promjene dišnog sustava (bronhitis, pneumonija, bronhokonstrikcija, opstrukcija nosnica).
Frekvencija disanja varira, ovisno o veličini ptice, emotivnom statusu i mikroklimatskim uvjetima. Male ptice imaju puno veću frekvenciju disanja u odnosu na velike:
- male ptice = 70-100 udisaja/min.
- velike ptice = oko 36 udisaja/min.
Frekvencija udisaja se prilikom napora višestruko povećava. Tako, golub koji leti, ima oko 450 udisaja/min.
Temperatura
Prilikom određivanja tjelesne temperature koristi se dobro navlaženi pedijatrijski termometar, koji se uvlači u kloaku do ruba bazena sa živom.
Tjelesna temperatura u ptica oscilira, između 39,5-40,5´C do maksimalno 42-43´C u malih ptica.

PRETRAGA KRILA, NOGU, USNE ŠUPLJINE, KLOAKE
KRILA
Krila moraju biti potpuno priljubljena uz tijelo, simetrična, prekrivena urednim i sjajnim perjem.
Pregled krila potrebno je obaviti vrlo nježno palpacijom svih dijelova, a posebno kostiju, započevši od humerusa prema distalnim* okrajcima. Srednje velike i velike ptice moraju biti položene u dorzalni* ili sternalni položaj. Nakon pokrivanja glave tkaninom te sigurne fiksacije nogu (asistent), pristupa se palpaciji.
NOGE
Inspekcijom (gledanjem) je potrebno odrediti da li ptica opterećuje koju nogu, je li prisutno kakvo zadebljanje (pomičnost prstena), te da li postoje onečišćenja. Prilikom palpacije, ptica leži na dorzumu,s pokrivenom glavom, krilima priljubljenim uz tijelo, te s nogama podignutim u zrak. Palpiraju se sve kosti nogu, počevši od femura*, prema distalnim* okrajcima. Noga tijekom palpacije mora biti ekstendirana, da ne bi došlo do zabune (zamjena tibije* i femura*).
USNA ŠUPLJINA
Pregleda se ujedno i jezik, kljun, te voskovnica, koju se prepoznaje po tome što se nalazi iznad kljuna i što posjeduje vanjske nosne otvore. Potrebno je poznavati fiziološke karakteristike voskovnice. U nekih vrsta, boja voskovnice određuje i spol (spolno zreli mužjaci tigrica - Melopsittacus undulatus, imaju plavu voskovnicu).
Prilikom pretrage kljuna, posebno se pregleda njegova veličina, boja te eventualne priraslice. Često je puta rožina kljuna prevelika, pa je potrebno izvršiti korekciju, što se obavlja s kliještima. U velikih ptica, vrlo je važno, da se nakon korekcije, pomoću turpije za nokte, izbruse rubovi. Kljun, kao i kanđe, ima krvnu žilu koja, ako se povrijedi, može uzrokovati blago krvarenje. Zaustavljanje krvarenja obavljamo tamponiranjem 5-10 minuta.
Rast rožine kljuna:
- tigrica - 6 mm/god.
- papagaj - 8 mm/god.
OČI
Ptice imaju vrlo dobro razvijeno osjetilo vida, što je posebno izraženo u grabljivica. Rožnica fiziološki mora biti glatka, sjajna, vlažna i prozirna. Za promatranje pozadine oka, može se koristiti oftalmoskop u zamračenoj prostoriji. Pupilarni refleks (karakteristika zdravog oka), utvrđujemo usmjeravanjem izvora svjetlosti prema zjenici u zamračenoj prostoriji.
Frekvencija treptanja u ptica, iznosi oko 60 puta/minuti. Gornje i donje vjeđe vrše zaštitnu ulogu oka, posebice, kada ptice spavaju. U bolesnih ptica, vjeđe katkada prekrivaju oko i kada su budne.
OSJETILO SLUHA
Ptice, također imaju vrlo dobro razvijeno i osjetilo sluha. Prilikom pregleda vanjskog slušnog otvora, pticu je potrebno fiksirati, nježno odmaknuti perje i s otoskopom pretražiti unutrašnjost slušnog kanala. Ovdje su lezije rijetke.
KLOAKA
Kloaku je potrebno pažljivo pretraživati. Mora biti čista i suha, te ne smije prominirati. Eventualna zaprljanost izmetom, upućuje nas da ptica ima proljev. Kod srednje velikih i velikih ptica, potrebno je nalvažiti mali prst i stijenke kloake, te endopalpacijom utvrditi prisutnost kamenca, jaja, hematoma ili karcinoma bubrega.

[ ... ]

Klasična svinjska kuga

Klasična svinjska kuga

Klasična svinjska kuga (KSK) je naročito opasna virusna zarazna bolest domaćih i divljih svinja. KSK uzrokuje značajne ekonomske štete za posjednike svinja, državu, mesnu industriju i druge u lancu proizvodnje svinja.

Čimbenici rizika za pojavu i širenje KSK

Domaće svinje:
- hranidba napojem (otpaci ili ostaci hrane iz restorana, industrijskih kuhinja, bolničkih kuhinja, klaonica,...)
- nekontroliran promet svinja i proizvoda od svinja (uključujući nekontrolirano kretanje osoba i vozila unutar i između više gospodarstva), te kontakt sa svinjama sa susjednog gospodarstva
- kontakt s divljim svinjama (izravan i neizravan)

Divlje svinje:
- hranidba napojem (ograđena lovišta)
- ostaci mesa i proizvoda od mesa svinja na izletištima, odmorištima, ilegalnim odlagalištima otpada

Kako se bolest širi?
Najčešći izvor infekcije su životinje u inkubaciji tj. kad još ne pokazuju znakove bolesti, i one trajno zaražene virusom koje ne pokazuju vidljive kliničke znakove bolesti. Takve životinje svojim sekretima i ekskretima (mokraćom, fecesom, iscjetkom iz nosa i očiju, spermom) izlučuju virus u svoju okolinu. Stavljanjem u promet takvih životinja bolest se najčešće širi na veće udaljenosti, izravno preko zaraženih životinja ili neizravno kontaminiranim prijevoznim sredstvima.
Isto tako i osobe koje su u kontaktu sa svinjama (timaritelji, prijatelji životinja, uzgajivači, trgovci i drugi) mogu na svojoj odjeći, obući, kosi, rukama i opremi prenositi uzročnika KSK i tako širiti bolest.

Što morate/možete vi učiniti?
Posjednici svinja dužni su radi sprječavanja unošenja i širenja virusa KSK na svojim gospodarstvima uspostaviti veterinarsko-zdravstveni red te aktivno sudjelovati u provedbi zakonom propisanih mjera, i to:

1) Za uzgoje do 10 svinja
- gospodarstvo mora biti ograđeno, a ulaz u objekte pod kontrolom
- organizirati i provoditi dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju
- osigurati propisno zbrinjavanje uginulih životinja, krutog gnoja, gnojevke i otpadnih voda.
- svi koji uoče ili imaju ikakva saznanja o pojavi bilo kakvih znakova bolesti, sumnji na bolest, ili neuobičajenom ponašanju svinja unutar ili izvan gospodarstva, obvezni su o tome izvijestiti veterinara

2) Za uzgoje od 11 do 100 svinja
uz mjere navedene pod 1) i sljedeće:
- radnicima i posjetiteljima osigurati zaštitnu odjeći i obuću
- na ulazima na farme mora biti dezbarijera za vozila i ljude
- za dezinfekciju primjenjivati odobrena sredstva u propisanim koncentracijama
- za rad u objektu sa svinjama osigurati zaštitnu odjeću i obuću samo za tu namjenu, te je zabranjen izlazak sa gospodarstva u istoj

3) Za uzgoje od 101 i više svinja
uz mjere navedene pod 2) i sljedeće:
- osigurati osobu za održavanje dezbarijera i evidenciju o tome
- svi zaposlenici na farmi obavezni su pri ulasku u farmu dezinficirati ruke i obuću
- osigurati garderobe za zaštitnu odjeću i obuću odvojeno "čisto" i "nečisto", po potrebi prostor za tuširanje
- zabranjen izlazak iz kruga farme u zaštitnoj odjeći i obući te njihovo iznošenje
- osigurati praonicu zaštitne odjeće
- zabranjeno je držanje drugih vrsta životinja u krugu farme
- zabranjeno je unošenje i iznošenje sa farme pribora, alata ili opreme koja se koristi u objektima, za rad sa svinjama
- zabranjeno je unošenje na farmu hrane za ljude od strane pojedinca, osobito svinjskog mesa i proizvoda podrijetlom od svinjskog mesa
- zaposlenici farme ne smiju se baviti uzgojem svinja u svom domaćinstvu
- zaposlenici farme ne smije raditi u objektima za uzgoj svinja izvan onih na farmi
- zaposlenici farme ne smiju sudjelovati u lovu na divlje svinje niti obavljati poslove oko živih ili mrtvih divljih svinja
- zaposlenici koji su slučajno bili u kontaktu s bolesnim ili sumnjivim svinjama, njihovim dijelovima ili proizvodima, obavezni su o tome obavijestiti odgovornu osobu, prije ulaska u krug farme

Zabranjeno je korištenje napoja u hranidbi svinja (osim na gospodarstvima gdje se drži manje od 10 svinja, uz uvjet da je napoj termički obrađen na 90´C kroz 60 minuta i to samo do ulaska Hrvatske u EU).

VAŽNA PREPORUKA POSJEDNICIMA SVINJA!
Ne stavljati svinje u promet najmanje 21 dan nakon uvođenja novih svinja sa sajmova ili drugih mjesta, na gospodarstvo.

KONTROLA KSK u RH
Od 1. siječnja 2005. godine cijepljenje svinja protiv KSK je ZABRANJENO!

Koristi i troškovi nove politike kontrole KSK
Koristi:
- ušteda troškova cijepljenja svinja
- mogućnosti za izvoz, pristup tržištu EU
Troškovi:
- praćenje stanja KSK domaćih i divljih svinja
- povećani rizik od pojave KSK
- troškovi iskorjenjivanja KSK

Mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje KSK
- U slučaju izbijanja KSK provodi se "stam-ping out" bez cijepljenja tj. usmrćivanje svih svinja na zaraženom gospodarstvu i svinja koje su bile u izravnom ili neizravnom kontaktu sa zaraženima; neštetno uklanjanje trupla svinja (na način da se uništi izvor i spriječi širenje zaraze); čišćenje i dezinfekcija. Za dezinfekciju se najčešće koristi 2% NaOH ili 2% formalin.

VAŽNO!
Posjednik svinja mora svaku sumnju na KSK odmah prijaviti veterinaru, kako bi u slučaju potvrde KSK dočim prije dobio naknadu štete od države za uginule i usmrćene svinje.
Posjednik svinja mora biti svjestan da u slučaju izbijanja KSK u njegovom dvorištu, a ako nadležni veterinarski inspektor utvrdi potpuno ignoriranje provedbe naređenih biosigurnosnih mjera za sprječavanje pojave i širenja KSK može izgubiti pravo na naknadu štete.

(Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva)

Svinjska kuga je virusna zarazna bolest koja napada domaće i divlje svinje. Ona nije zoonoza - ne prenosi se sa životinje na čovjeka. Svinjaska kuga je proširena po svim kontinentima iako ima zamalja gdje se ona ne javlja već godinama. Uzročnik bolesti je virus iz porodice Togaviridae koji ima RNA. Relativno je otporan na visoke temperature, dok ga niske temp. konzerviraju, pa može u smrznutom mesu ostat virulentan do 4 godine. Virus se najčešće širi termički neobrađenim napojem, nekontroliranim prometom svinja i njihovih proizvoda, kontakt sa divljim svinjama, kliconoše i kontaminirani predmeti, hrana, voda, druge domaće životinje, te čovjek. Virus ulazi u organizam preko tonzila (krajnika) i umnaža se u limfnom tkivu. Može ući i preko rana i umnažati se u limfnom tkivu. Nakon toga nastaje septikemija i virus se umnaža u krvi i onda budu zahvaćeni svi parenhimatozni organi. Najviše strada endotel krvnih žila pa nastaju krvarenja i infarkti. Inkubacija (vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do prvih znakova bolesti) traje 7-10 dana.
Postoje dva oblika:
1. KLASIČNI
- kod perakutnog tijeka životinja ugiba bez znakova
- kod akutnog tijeka javlja se promukli glas, nereagiranje na buku, otežano disanje, zbog bolova na papcima hoda na vrhovima papaka i na kraju se više ne diže
- mala prasad ima tremor (drhtanje tijela)
- na koži se javlja crvenilo u obliku osipa - prelazi u cijanotičnu (plavkastu) boju, a posebno se javljaju na uškama, rilu i repu
- bređe krmače pobace
- očni kapci su slijepljeni gnojnim sekretom
2. ATIPIČNI
- očituje se blagim tijekom
- od početka su izraženi simptomi na pojedinim organima (plućima, crijevima…) i središnjem živčanom sustavu (nekoordinirane kretnje, pijetlov hod, kretanje u krug, grčevi…)
- ili se bolest očituje izuzetnom žestinom i visokom smrtnošću

Životinje se ne liječe nego se neškodljivo uklanjaju. Vakcina postoji ali je zabranjena jer je u vakcini umrtvljeni uzročnik pa neke životinje ne stvore imunitet nego se zaraze što se onda prenosi na druge životinje pa mogu nastati dodatni problemi. Postoje različite preventivne mjere kao prokuhavanje napoja, sprječavanje kontakta sa divljim svinjama, poboljšanje zoohigijenskih uvjeta na farmama, zabraniti ulazak neovlaštenim ljudima, prijaviti veterinaru svako sumnjivo ponašanje…

[ ... ]

Mikročipiranje

Mikročipiranje

Mikročipiranje pasa je identifikacijsko sredstvo koje se vrlo lako postavlja i nije bolno, a pronalaskom psa, očitavanjem podataka s mikročipa, pas se može lako vratiti svom vlasniku ako je izgubljen. Cijeli postupak nije bolan. Riječ je o elektroničkom uređaju veličine riže, koji sadrži jedinstveni 15 znamenkasti broj koji se može očitati uz pomoć posebnog čitača. U čipu su pridruženi podaci o psu i vlasniku. Radi na principu radiovalova niske frekvencije.

Mikročip se pod kožu životinje, najčešće lijeva strana vrata, aplicira uz pomoć odgovarajućeg aplikatora sa sterilnom iglom. Izgrađen je od istog materijala (biološki prihvatljivo staklo) kao i pacemakeri koji se koriste u humanoj medicini. Mikročip i aplikatori su sterilni i jednokratni te ih tijelo ne odbacuje nakon aplikacije. Aktivira se kada se čitačem prelazi preko mjesta implantacije. Čitač proizvodi radiovalove niske frekvencije koji pasivno aktiviraju čip i omogućavaju očitavanje identifikacijskog broja. Imaju ga sve veterinarske organizacije i organizacije koje se bave dobrobiti životinja. Cijena mikročipiranja iznosi 80 kn, a nakon ugradnje, broj mikročipa uvodi se u iskaznicu psa, a podaci o psu i vlasniku unose se u Upisnik pasa pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva koji se vodi za cijelu državu.

kliknite na sliku za uvećanje

[ ... ]

Starenje mozga kod pasa

Starenje mozga kod pasa

Što je starenje mozga?

Starenje mozga je prirodan proces koji je velikim dijelom rezultat oštećenja moždanih stanica slobodnim radikalima. Slobodni radikali su proizvodi metabolizma tijela, kao i zagađenog okoliša te ultraljubičastih zraka.
Ta oštećenja uzrokuju biološke i fizičke promjene moždanog tkiva, koje mogu uzrokovati promjene u ponašanju te smanjenje sposobnosti rješavanja problema kod pasa. U stvari, 50% pasa starijih od osam godina pokazuju jedan ili više kliničkih simptoma starnja mozga. Prepoznavanjem znakova starnja mozga što je ranije moguće, može se puno učiniti za zaustavljanje progresije.

Prepoznavanje simptoma starenja mozga
Smanjenje moždanih funkcija prvo rezultira malim promjenama kao što je povećana potreba za snom, manjak energije ili srednje izražena razdražljivost. Za te simptome se često krivo vjeruje da su dio normalnog procesa starenja. Vlasnik obično ne potraži savjet veterinara sve dok uznapredovale promjene ne poremete odnos s psom.

Starenjem mozga mogu se razviti mnogi simptomi:
Promjene ponašanja vezane uz starenje

Dezorijentiranost

- Osjećaj izgubljenosti u poznatoj sredini
- Ne prepoznavanje poznatih ljudi ili
- Smanjen oprez i besciljno ponašanje

Manjak interakcije
- Susreti s članovima obitelji bez oduševljenja
- Ne traženje pažnje i maženja

Poremećena navika spavanja
- Više spava danju, a manje noću
- Noćno kruženje kućom

Gubitak higijenskih navika
- Ne traži ići van
- Česte "nezgode" u kući
- Gubitak kontrole nad mokrenjem i defekacijom

VAŽNO
Starenje mozga može biti praćeno nizom raznih simptoma. Ukoliko ima bilo kakve sumnje u vezi zdravlja vašeg ljubimca, savjetujte se s vašim veterinarom.

Dijagnostika starenja mozga
Ključ dijagnostike starenja mozga je promatranje psa od strane vas, vlasnika. Vi morate pratiti da li primjećujete bilo koji od simptoma. Pas koji pokazuje jedan ili više kliničkih znakova smatra se oboljelim i svakako trebate prijaviti vašem veterinaru. Pretraga promjena vezanih uz starenje mora također uključivati sveobuhvatan fizički pregled.
Tek tada će vaš veterinar moći odrediti da li su te promjene u ponašanju posljedica starenja mozga ili nekog drugog poremećaja.

Vođenje i kontrola pasa s problemom starenja mozga
Ranim otkrivanjem i adekvatnim tretmanom, nepoželjne posljedice starenja mozga mogu biti umanjene ili čak uklonjene.

Podsjetnik za vlasnika
- Pratite promjene ponašanja svog psa, i ne oklijevajte se obratiti veterinaru za savjet
- Hranite vašeg psa samo hranom preporučenom od vašeg veterinara
- Ne hranite psa ostacima od stola ni vitaminskim dodacima
- Osigurajte dovoljnu količinu vode uvijek dostupnom
- Pratite težinu, ponašanje i opće zdravlje vašeg psa

[ ... ]